ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)

Strana - 72

U posljednjih četrdeset godina na području Like događale su se brojne društvene promjene. Šezdesetih su godina 20. st. u procesu industrijalizacije osnivana brojna poduzeća, metaloprerađivačka, kemijska ili tekstilna, mijenjala se struktura gospodarstva, ali i uprave, osnivale su se ustanove kulture, informiranja, školske i visokoškolske ustanove, čime se naglo povećavao broj stvaratelja koji su u tom trenutku predstavljali važne čimbenike svekolikoga razvoja i u bitnome određivali identitet ovog područja. Uz te, odvijali su se i drugi procesi, deagrarizacije, emigracije, slabe urbanizacije i stalne depopulacije cijeloga područja, trendovi koji su poslije doveli i do propasti socijalističkoga gospodarskog i političkog sustava te neposredno utjecali i na broj i strukturu stvaratelja arhivskoga gradiva na području Like. Krajem 1980-ih u djelokrugu Državnog arhiva u Gospiću, dakle području Ličko-senjske županije osim Senja i Novalje te dijelu Zadarske županije, općina Gračac i naselje Srb, bilo je 275 registriranih stvaratelja, od čega se 75 odnosilo na upravu, 24 na prosvjetu, 15 na pravosuđe, 85 na privredu, 45 na društveno-političke organizacije, 7 na kulturu, 13 na zdravstvo i 11 ostalih. Danas je stanje umnogome drukčije. Na području djelokruga Arhiva registrirano je 136 stvaratelja, od čega se 31 odnosi na upravu, 18 na prosvjetu, 16 na pravosuđe, 27 na privredu, 3 na kulturu, 9 na zdravstvo, 6 na vjerske organizacije i 10 ostalih. Vidljiva je dakle tendencija smanjenja stvaratelja na podmčju uprave sa 75 na 31 stvaratelja, što govori o procesu racionalizacije državne uprave i lokalne samouprave. Slično se smanjenje dogodilo i na podmčju privrede, gdje je broj od 85 stvaratelja smanjen na 27, kao posljedica ratnih devastacija, ali i tržišnoga propadanja brojnih ličkih poduzeća koja se nisu uspjela prilagoditi novim društvenim okolnostima. Zbog ilustracije navedenih tendencija spomenut ću samo važnije primjere stvaratelja, od kojih su neki u međuvremenu prestali postojati ili su u stečajnom postupku, a njihovo se gradivo našlo u okolnostima karakterističnim za cijeli tranzicijski sustav, opterećen još i ratnim razaranjima. Najtipičniji primjer velikoga socijalističkog poduzeća na području ovlasti Državnog arhiva u Gospiću bilo je poduzeće Marko Orešković - MOL iz Ličkog Osika, koje je u metaloprerađivačkoj grani zapošljavalo nekoliko tisuća radnika, stvarajući oko sebe cijelo jedno novo naselje s kompletnom infrastrukturom, stambenim objektima, ambulantom, dječjim vrtićem, školom, domom kulture i ugostiteljskom djelatnošću. Tijekom svoga rada, od osnutka poduzeća (Odlukom Vlade FNRJ pov. br. 490/50.) 1950., stvarano je gradivo o kojem je u arhivskom smislu skrbio Državni arhiv u Karlovcu. No, stvarna skrb o MOL-ovu gradivu započela je tek 1980. u svibnju kad su prestali "posebni uvjeti" u koje je MOL spadao, a zbog kojih nije bilo moguće vršiti nadzor nad njegovom pismohranom. Od tada je izvršeno nekoliko pregleda, donesen je pravilnik o čuvanju i lista s rokovima čuvanja