ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)
Strana - 42
povijesnom kontekstu. Stvaratelje arhivskoga gradiva kategoriziramo na temelju načela i kriterija koja trebaju biti jedinstveni za cijelu arhivsku službu Republike Hrvatske kako bi se izbjegla subjektivnost takvoga postupka, ali se ne smiju zanemariti pojedinačne organizacijske i funkcionalne značajke pojedinoga stvaratelja, kao ni saznanje daje svaki postupak vrednovanja dinamično-statičan proces. Stvaratelje, kao zasebnu jedinicu kategorizacije, treba promatrati u vremenskom slijedu u smislu da će se jedinica kategorizacije prevrednovati nakon preuzimanja gradiva u arhivsku ustanovu primjenjujući sociološki pristup prema zavisnosti od društveno-povijesnih mijena kao i određivanja značaja stvaratelja u kontekstu značaja u pojedinačnim sredinama. 2. LEGISLATIVA KATEGORIZACIJE U POZITIVNIM ARHIVSKIM PROPISIMA (u smislu sagledavanja arhivskih zapisa kao kulturnoga dobra) Koji je razlog sagledavanja arhivskoga gradiva kao kulturnoga dobra? Arhivska služba zauzela je prodorniji stav prema zaštiti javnoga arhivskoga gradiva u Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima (NN 105/1997). Javno arhivsko gradivo nastalo je djelovanjem tijela državne vlasti, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave javnih ustanova i javnih poduzeća, trgovačkih društava koja su nastala iz bivših javnih poduzeća, javnih bilježnika i drugih osoba koje obavljaju javnu službu ili imaju javne ovlasti. Mjerodavni arhivi utvrđuju popis stvaratelja i imatelja javnoga arhivskoga i registraturnoga gradiva na području svoga djelovanja. Na temelju navedenih popisa vrši se kategorizacija stvaratelja/ imatelja. Arhivsko gradivo treba sagledati i u okviru propisa koji se odnose na zaštitu kulturnoga dobra sukladno s čl. 2. st. 3. Zakona te sukladno čl. 8. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/1999). 3. RAZLIČITE RAZINE SAGLEDAVANJA KATEGORIZACIJE STVARATELJA U MEĐUSOBNO ZAVISNIM ODNOSIMA Stvaranje sustava funkcionalnog makrovrednovanja zapisa 2 na cjelokupnom području kao i na područjima ovlasti regionalnih arhiva jedna je od temeljnih funkcija arhivskih ustanova. hrane tumačili u ukupnosti društvenoga sustava pravnih i fizičkih osoba koji su vlasnici i posjednici gradiva, dakle imatelji gradiva, za razliku od užega značenja pojma pismohrane kao ustrojstvene jedinice unutar pismohrane u kojoj se čuva i odlaže arhivsko, odnosno registraturno gradivo, što se u rječnicima 19. st. određuje riječju pismara ili pismohrana ili pismoshrana (kuća ili soba u kojoj se čuvaju pisma, arhiva). 2 Vidi: Kolanović, J.: Arhivska služba Republike Hrvatske: stanje i izgledi razvoja, Arhivski vjesnik, god. 44 (2001), Zagreb, 2001, str. 11-32.
