ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)

Strana - 172

pretativnoj praksi. Prema njemu postmodemitet nije zapreka arhivistici, ali će bitno reformirati određenja zapisa i autorstva, provenijencije prema shvaćanju procesa proizvodnje dokumenata i, najzad, određenja same znanosti. Cook ističe dva koraka koji nagovješćuju smjenu arhivističke paradigme. Prva promjena nesrazmjerno je veća javna uloga arhiva koji se neće iscrpljivati u anamemnestici usmjerenoj na stvaratelje, nego će se uzdizati do socijalne memorije različitih aktera i njihova "upisivanja" u povijest. Upravljanje kao proces koji uključuje javnost, za razliku od klasične uprave s manje građanskoga sudioništva, ima za posljedicu drugačije postupanje prilikom vrednovanja gradiva. Dmga promjena dolazi s utjecajem elektroničkoga gradiva na definiciju zapisa uopće, pa Cook predviđa da će se arhivska djelatnost preusmjeriti od čuvanja po prvobitnom redu i originalnim klasifikacijama do čuvanja kroz očekivane migracije i emulacije elektroničkoga gradiva i pripadnoga softwares. Tehnologija promotrena na ovaj način utječe na arhive, a čuvanje postaje povezano s funkcionalnom analizom proizvodnje i narednih kretanja zapisa (Cook izvodi ovaj zaključak interpretiraujći O. Buccija koji podlogu teorije države u arhivistici zamjenjuje širom socijalnom teorijom). U radovima Terry Cooka prisutne su gotovo sve referentne točke postmodemoga diskursa, pa je prikladno privesti kraju ovaj kratak kompendij obrazloženjem njegove primjene suvremenih spoznaja na arhivističku teoriju i praksu. Koje se promijene u arhivistici očekuju potaknute stanjem sumnje prema velikim pričama, velikim idejama i njihovim implikacijama na postupke s dokumentima? Cook predlaže tri područja postmoderne arhivističke prakse: podmčje opisa, podmčje vrednovanja i podmčje odgovornosti za zaprimljeno gradivo.

41 Dmgačije smjernice za vrednovanje povezano sa širenjem konteksta, od upravnoga do socijalno-upravljajućega, morat će opravdati razloge eventualnog isključivanja malih socijalnih aktera, njihove marginalizacije i konačnoga zaborava. Model makro vrednovanja (macro-appraisal) i funkcionalne analize složene društvene uvjetovanosti zapisa uključuje komunikativne procedure između državne uprave, uloge i funkcija njome obuhvaćenih institucija i javnosti kroz vlastite nadzorne mehanizme; uz to nudi mjesto unutar arhivskih fondova "gubitnicima"

42 41 "In light of all this changes, what postmodernism mean for practice for the archivist determined to operate in more expensive, inclusive, welcoming fashion in every archival activity? By way of illustration, let me suggest three of many possible areas for postmodern archival practice: appraisal, description, and archival accountability. ", u: Cook, Terry. Fashionable Nonsense or Professional Rebirth: Postmodernism and the Practice of Archives. Arhivaria. The Journal of the Association of Canadian Archivists. No. 51, Spring 2001., str. 29. Sličnu problematiku donosi i ovaj članak u smislu problematike kriterija izabiranja, interpretacije arhivskog znaka te razumijevanja arhiva i arhivistike u suvremenom društvu, op. A. R. 42 "Macro-appraisal focuses on governance rather than the structures and functions of government per se. Governance emphasizes the dialogue and interaction of citizens and groups with the state as much as the state's own policies and procedures; ... searches for multiple narratives and hot spots of contested discourse between citizen and state, rather than accepting the official policy line; and