ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)
Strana - 159
Sad se postavlja pitanje: što je izvanjsko središte, što se smatra prisutnim i temeljnim pojmom u arhivistici koji se onda, budući da nije moguć izravan pristup do njega, očituje u svojim suplementimal 11 Sto ne pripada arhivu, a određuje njegove postupke? Za zapadnu je znanost od početaka do danas karakterističan stav koji u organizaciji pojmova daje prednost jednom, uz degradaciju dmgoga. Tako je povlašteni instmment misao prisutna preko govora. Kao put do misli, u nedostatku govora rabi se pismo - ono što može biti krivo interpretirano zbog svoje podrazumijevane esencijalne nedostatnosti grafičkog označitelja. Derrida upozorava na artificijelnost takvog stava, jer je govor isto tako sastavljen od označitelja koji djeluju međusobnim glasovnim razlikama. 22 To nije nebitno za arhivistiku u kojoj je pretpostavljena, nama nedostupna misao stvaratelja izjednačena s njegovom djelatnošću i gdje se zapis čita u pokušaju pronalaska izvršenih radnji unutar zacrtanog okvira referencije. Slijed pisma, govora i misli ukazuje se u arhivistici. Krećemo se imaginarnim putem suplementacija prema kojem nas zapis vodi do stvaratelja. Na toj idealnoj postaji nećemo stati - stvaratelj obavlja radnju koju mu je povjerio poredak ozakonjen entitetskim poimanjem zajednice prema svojim najvišim vrijednostima. 23 Dekonstrukcija otkriva da sukcesivnim udaljavanjem dolazimo do sve neodređenijih pojmovnih konstrukta. Stvaratelj je onaj po čijem se pretpostavljenom djelovanju organiziraju tekstovi i po čijem se redoslijedu čuvaju zapisi. Nazivlje stvaratelja podsjetnik je na prošle ideje-vodilje koje bi se mogle sažeti u denotat "život": organ (organsko stvaranje), fizičko i korporativno tijelo. Sukladno tomu, postoji ideja životnoga ciklusa dokumenata po kojem je dokument živući dok je u posjedu stvaratelja, a prelaskom u arhiv on postaje "mrtvo" pismo. Život dokumenata kao primijenjena metafora života upućuje na stanovite oblike praktičnih postupaka. Luciana Duranti daje kratak prikaz tog konstmkta u svojoj knjizi Arhivski zapisi. U dvije sastavnice pojma "život dokumenta", aktivno i pasivno razdoblje, ušao je kriterij korisnika i podijelio pojam koji se temelji na opreci stvaratelj/zapis, na period uporabe od stvaratelja, period uporabe od zajednice i vrijeme između. 21 Metafizički i slično izvedeni znanstveni pojmovi uključuju u sebe pojam prisutnosti koji je nastao u pokušajima da objasnimo stvarnost. "Mi o stvarnome razmišljamo kao o nečemu stoje u bilo kojem danom trenutku prisutno stoga što se taj sadašnji trenutak čini ... apsolutom." Međutim, u nekim prilikama, kad na primjer želimo objasniti kretanje, jednostavna se danost trenutka raspada na trenutke prošlosti i budućnosti u kojima ono što se kreće zauzima različite položaje. Tako "da bi kretanje bilo prisutno, prisutnost mora biti" konstrukcija i posljedica razlika onoga što u danom trenu nije više ili još nije prisutno, u: Culler, Jonathan. O dekonstrukciji. Globus, Zagreb, 1991., str. 81. Prilike poput ove pokazuju deficit metafizike koja onda traži posrednike prema zamišljenoj prisutnosti. 22 v. Culler, J. O dekonstrukciji, str. 93. Ovdje ne mogu propustiti navesti vrlo razrađenu problemsku biografiju Norris, Christopher. Derrida. Harvard Uni. Press, Cambridge, Mass, 1987. 23 Ovdje upućujem na zakonske tekstove (npr. Strategija nacionalne sigurnosti RH. NN 32, 28. 3. 2002., dio II. Vrijednosti i interesi) iz kojih se može uočiti da su vrijednosti nacionalnih zajednica ipak općenite političke vrijednosti, to jest apstraktne konstrukcije zajedničke većoj skupini nacija, op. A. R.
