ARHIVSKI VJESNIK 45. (ZAGREB, 2002.)
Strana - 334
Recenzije i prikazi, Arh. vjesn, god. 45 (2002), str. 327-387 DRŽAVA NADLEŽNOST ZA STANDARDIZACIJU EL. ZAPISA Portugal Informatički institut (Ministarstvo financija) Finska Mreža Valtipa, vođena u Ministarstvu financija Švedska Švedska agencija za razvoj uprave, Švedski institut za standardizaciju i drugi Ujedinjeno Kraljevstvo Vladin nadzorni odbor sastavljen od članova različitih ministarstava (Vladini IT savjetnici) Zanimlj ivo je spomenuti DOMEA projekt koji se u Njemačkoj razvija od 1996, a pokrenula gaje Agencija za koordinaciju i savjetovanje za informacijsku tehnologiju (KBSt) uspostavivši tim stručnjaka iz KBSt-a, Saveznoga arhiva, Instituta za informacijsko upravljanje Sveučilišta u Koblenzu te iz privatnih tvrtki Infora i Siemens, s ciljem pronalaženja praktična i učinkovita načina za zaštitu elektroničkih zapisa stvorenih i održavanih izvan uredskih sustava. Kako je suradnja vladinih tijela, akademskog i privatnog sektora prilično rijetka pojava, sudeći prema početnom izvještaju objavljenom 1998. može se pokazati vrlo korisnom. Druga je zanimljiva pojava do koje je došlo u nekim državama, suradnja između državnih arhiva, knjižnica i muzeja po pitanju zaštite i dostupnosti elektroničkih zapisa. Negdje već postoje zajednički projekti, primjerice Nedlib u Nizozemskoj, KAMUT u Finskoj te zajednički rad pri Nacionalnom odboru za standardizaciju (NABD) i standarde (DIN) u Njemačkoj. Što se preuzimanja tiče, već je spomenuto da postoji jasna razlika u dužini vremenskoga perioda između stvaranja elektroničkih zapisa i njihova preuzimanja u arhiv. U Švedskoj rokove preuzimanja uglavnom određuju financijski čimbenici, a u slučaju trajnih baza podataka u svim se državama periodično (obično svakih 5 godina) preuzimaju "presjeci" baza. I Finska i Švedska su primjerice eksplicitno spomenule da preuzimanje uključuje početno slanje "test" datoteke, koja služi za provjeru čitljivosti prije preuzimanja cjelokupnoga gradiva. Britanski NDAD (National Digital Archives of Data sets) primjerice, kao dio kataloškog zapisa i obavijesnog pomagala stvara podugački hypertext dokument temeljen na dokumentaciji određenoga elektroničkoga zapisa, obično primljenoj u tekstualnom obliku. Kako većina elektroničkih zapisa što se nalaze u nacionalnim arhivima još nije otvorena javnosti, dostupnosti se još ne posvećuje velika briga. Arhivi koji omogućuju korištenje elektroničkih zapisa uglavnom to čine putem kopija (u principu samo Danska, Njemačka, Švedska i UK), a u pripadajućim obavijesnim pomagalima uvijek su sadržani metapodaci o provenijenciji, formatu i strukturi datoteka. Većina je država (osim Luksemburga i UK) istaknula problem neodgovarajuće i nedostatne izobrazbe na području odabira, zaštite i davanja na korištenje elektro334
