ARHIVSKI VJESNIK 45. (ZAGREB, 2002.)

Strana - 335

Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 45 (2002), str. 327-387 ničkih zapisa. U Njemačkoj i Nizozemskoj ona se odvija u arhivističkim školama, u UK i Finskoj u suradnji sa sveučilišnim studijima informacijskih znanosti, ponegdje je dio formalne arhivske naobrazbe (Francuska), ponekad se odvija putem stručnih seminara (Italija), a u većini se arhiva održavaju stalni tečajevi za djelatnike. Uspoređujući rezultate ovoga izvještaja s rezultatima prethodnih (tzv. "Hanniganov" izvještaj iz 1994/95) opažaju se pomaci, poglavito u ubrzanu razvoju specijalne skrbi za elektroničke zapise u UK te u razvijanju i primjeni smjernica u drugim državama (posebno Danskoj). No još mnoga toga treba učiniti, a u nekim državama razriješiti i osnovna pravna pitanja, jer je danas jasno daje rok preuzimanja ključno pitanje za uspješnu zaštitu i dugoročnu pohranu elektroničkih zapisa te se ukoliko je on predugačak, to ne može uspješno provesti. Svijest da odgovornost za rješavanje problema vezanih za elektroničke zapise ne leži samo na arhivima, već umnogome ovisi o pravnome okruženju, pa ga stoga treba rješavati u suradnji s javnom upravom svake pojedine države, korak je prema njihovu rješavanju. Od arhiva se ne može očekivati da propisuju postupke upravljanja, zaštite i korištenja elektroničkih zapisa, ukoliko nemaju resursa za to, a kako arhivska mapa Europe pokazuje daje pristup elektroničkim zapisima neujednačen i polariziran, ovaj je izvještaj vrlo koristan kao uvid u trenutno stanje te solidan putokaz za razvoj daljnjih strategija i projekata. Vlatka Lemić Natalija Glažar, Organizacijsko komuniciranje arhivov - hraniteljev arhivskega gradiva, Ljubljana 2002. Publikacija Natalije Glažar (donekle izmijenjen magistarski rad istog naslova obranjen 18. prosinca 2001. na Fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani) uz Uvod sadrži sedam poglavlja: Definiranje arhivske službe

1 i njezine djelatnosti, Arhivska služba kao dio državne uprave, Formalnopravna gledišta dostupnosti informacija u arhivskom gradivu, Javnost i odnosi s javnošću u arhivskoj službi, Upotreba "kulturne informacije" iz arhivskog naslijeđa, Međunarodni kontakti arhivskih službi, Zaključne misli te Izvori i literatura. Kako je već prema naslovima poglavlja moguće zaključiti, autorica se bavi proučavanjem oblika komunikacije arhivske službe s vlastitom okolinom (cijelom društvenom strukturom) u širem, odnosno s dijelom državne uprave i područjem kulture, čiji je sastavni dio, u užem smislu. U Uvodu se navodi daje područje organiI Slovenski termin "arhivska organizacija" preveo sam kao "arhivska služba", budući je takav naziv uvriježen u hrvatskoj arhivistici. 335