ARHIVSKI VJESNIK 45. (ZAGREB, 2002.)
Strana - 71
R. Bućin, Uprava 1945-1952. godine: problemi poznavanja ustroja, identifikacije stvaratelja i oblikovanja fondova, Arh. vjesn., god. 45 (2002), str. 51-81 sifikacijskim sustavom koji odražava funkcionalne zadaće stvaratelja. Na koncu, ili bolje rečeno na početku, stvaratelje treba sagledati i u širem društveno-političkom i državno-pravnom kontekstu, i tu im odrediti okvir odnosno svojevrsnu ambijentalnu "provenijenciju" 1 * 3 . U razmišljanjima o kriterijima za oblikovanje fonda, kao cjeline gradiva koja nastaje djelovanjem jednoga stvaratelja (pravne ili fizičke osobe), značajnu ulogu je imao razvoj uprave 20. st. Njega obilježavaju specifičnosti u novim društveno-političkim sustavima, ali još češće vertikalno i horizontalno umnožavanje ustanova i prenošenje ovlasti s viših na niža tijela, brojnost upravnih promjena, spajanja ustanova ili promjena imena stvaratelja, promjenljivost registraturnih sustava i slično. I dok za anglosaksonski svijet vrijedi konstatacija o važnom doprinosu M. Ducheina u uspostavljanju kriterija za razlikovanje pojedinačnih stvaratelja 84 , u Hrvat83 J. Kolanović ističe da se društveno-političke i državno-pravne promjene odražavaju u periodizaciji fondova. O važnosti različitih aspekata provenijencije za oblikovanje fondova treba konzultirati navedene radove: Kolanović, Arhivistika i povijest upravnih institucija; Kolanović, Oblikovanje arhivskoga fonda na primjeru Arhiva stare splitske komune. Treba vidjeti i radove objavljene povodom Prve štokholmske konferencije o arhivskoj teoriji i načelu provenijencije, održane 1993. (The Principle of Provenance, Report from the First Stockholm Conference on Archivai Theory and the Principle of Provenance, 2-3 September 1993, urednici: K. Abukhanfusa i J. Sydbeck, Swedish National Archives, 1994). Dobar prikaz razvoja načela provenijencije daje T. Cook u svojemu preglednom članku: What is past is prologue: a history of archivai ideas since 1898, and the future paradigm shift. Članak je izvorno objavljen u: Archivaria 43 (1996(, str. 17-63. Pretiskan je u: Naar een nieuw paradigma in de archivistike, urednici: P. J. Horsman, F. C. J: Ketelaar, T. H. P. M. Thomassen; Gravenhage 1999, str. 29-67 (odatle je ovdje citiran, dalje: Cook, What is past is prologue). 84 Prema mišljenju L. Duranti onje postavio temeljne kriterije za razlikovanje pojedinačnih stvaratelja. Duchein je tu temu obradio 1977. u svojemu članku Le respect des fonds en archivistique: principes théoriques et problèmes pratique, objavljenom u časopisu La Gazelte des Archives 97 (2e trimestre 1977). Razradio je pet kriterija za razdvajanje pojedinih stvaratelja, pa time i za razdvajanje fondova i poštivanje provenijencije: stvaratelj mora biti osoba koja je pravno samostalna (što treba biti uređeno javnom ispravom), s definiranim djelokrugom, mjestom u administrativnoj hijerarhiji, određenim stupnjem autonomije i unutarnjim ustrojem koji je definiran organigramom. Ovome je P. Scott dodao kriterij samostalnog registraturnog sustava. Ducheinov je članak imao šireg odjeka u arhivistici, jer je preveden na engleski i objavljen u Archivariji 1983. godine, pa ga i francuska literatura smatra "datumom" u arhivistici. Objavljen je pod naslovom Theoretical Principles and Practical Problems, Archivaria 16 (Summer 1983(. Vidi: Duranti, Arhivski zapisi: teorija i praksa, Zagreb 2000, str. 77-78; Nougaret, Classement et description: des principes a la pratique, objavljeno u francuskom arhivističkom priručniku: La Pratique Archivistique Française, Paris 1993, str. 139-140. Na američkom je tlu ranije dominirao Schellenbergov koncept fonda tzv. record group. Schellenberg se, definirajući ovaj koncept, rukovodio utilitarističkim pobudama jednostavnijeg baratanja i opisa gradiva. Stoga američki fond/recordgroup ne poštuje provenijenciju i ne mora odgovarati cjelini zapisa jednoga stvaratelja, ukoliko je iz spomenutih razloga praktičnije da to ne bude tako (Američki koncept fonda/record group objašnjava ukratko T. Cook, What is past is prologue, str. 42-44). Europsko shvaćanje fonda prihvaćeno je tijekom 80-ih u Kanadi (Prema Terryju Cooku na promicanju provenijencije u Kanadi je posebno zaslužan Hugh Taylor. Usp. Cook, n.dj. str. 51-52), a Nacionalni arhiv Kanade razradio je 1995. kriterije razgraničenja fondova, objaviviši o tome posebne upute (Criteria for the Establishment of Fonds for the Records of the Government of Canada, Ottawa 1995. O tome vidi 71
