ARHIVSKI VJESNIK 45. (ZAGREB, 2002.)
Strana - 13
D. Rubčić, Stanje i prioriteti rada arhivske vanjske službe u Hrvatskoj, Arh. vjesn., god. 45 (2002), str. 11-17 šta na arhivsku djelatnost, koja bi trebala, kroz sukob mišljenja, rezultirati pozitivnim pomacima u radu vanjske službe. Treća skupina vanjskih službi sa "starijim" arhivskim djelatnicima na tim poslovima, pokazuje nepovjerenje i tromost u prihvaćanju novih trendova, ideja i tehnologija. Od četrnaest postojećih državnih arhiva u Hrvatskoj, njih deset je izvršilo kategorizaciju (uglavnom na stari način), dok četiri arhiva to još nisu učinila ili su jednostavno preskočila to pitanje. Kvaliteta kategorizacije nije tema ovoga rada, no može se zaključiti da postoji velika razlika u broju kategoriziranih subjekata i to kod približno po veličini sličnih arhiva (misli se na broj registratura na području nadležnosti) - kod jednog arhiva broj kategoriziranih je 1200 dok kod drugog arhiva taj broj iznosi 307 stvaratelja. Očito je da postoji veliki nesrazmjer. Mislim daje do velikih razlika došlo prvenstveno zbog nedovoljno precizno postavljenog pitanja, pa su neki arhivi iskazali kategorizirane stvaratelje svrstane u I. i II. kategoriju dok su drugi iskazali i III. kategoriju. Treba također istaknuti daje sama kategorizacija stvaratelja arhivskoga gradiva u posljednjih deset godina doživjela određene promjene. U početku smo imali tri kategorije, zatim se prešlo na dvije, a sada smo se vratili na tri kategorije, koje smo konačno i provedbenim propisom precizirali. Na kraju valja reći daje kategorizacija vrlo zahtjevan zadatak, koji treba razumjeti i na kojoj trebaju raditi najstručniji arhivski djelatnici. Danas, nakon donošenja konkretnih kriterija vrednovanja u okviru Pravilnika o vrednovanju te postupku odabiranja i izlučivanja arhivskoga gradiva (Narodne novine, 90/2002) taj ćemo zadatak, nadam se, uspješno obaviti. Jedno od pitanja odnosilo se i na broj ostvarenih redovnih općih pregleda. Tu također ima razlika. Brojke se kreću od 20 do 130 pregleda godišnje, međutim, ako uzmemo u obzir broj djelatnika koji rade na tim zadacima u pojedinom arhivu, onda bi godišnji prosjek iznosio oko 40 pregleda po djelatniku. Svaki nadzor rezultirao je i određenom dokumentacijom i to zapisnikom kod svih arhiva, a u 95% slučajeva izdano je i rješenje o izvršenju određenih mjera. Dokumentacija o kontroli mjera i bilješke nastaju u oko 50% slučajeva. Opomene i pokretanje prekršajnog postupka vrlo rijetko zatičemo kao dokumentaciju u okviru dosjea jednog stvaratelja. Ukupna količina gradiva koja bi se trebala preuzeti s terena iznosi oko 45.000 dužnih metara (do 1972). Najveći dio ove količine otpada na upravu, pravosuđe i gospodarstvo, ostale djelatnosti su zastupljene sa znatno manjim postotkom. Kod procjene količine gradiva za preuzimanje također je u pojedinim slučajevima primijećena velika razlika. Razlog bi trebalo tražiti u krajnje raznovrsnom poimanju arhiv13