ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)
Strana - 95
Ž. Heđbeli, Privatno arhivsko gradivo, Arn. vjesn., god. 44 (2001), str. 93-101 nog arhivskog gradiva je da oni takvo gradivo nemaju. Očito je kako, barem dio njih, privatno- pravne osobe nisu svjesne da jesu stvaratelji gradiva, da posjeduju arhivsko gradivo, te da su obvezni pridržavati se odredbi arhivskog zakona. Provedba načela zaštite gradiva, bez obzira u čijem se vlasništvu ili posjedu nalazi, nije jasna. Počnimo od čl. 32 koji kaže: "Na stvaratelje i imatelje privatnoga arhivskog gradiva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o javnom arhivskom gradivu, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno." Iz toga bi proizlazilo kako su obveze imatelja privatnoga arhivskog gradiva jednake obvezama imate lj a javnoga arhivskog gradiva, koje su taksativno navedene u čl. 7. No čl. 33 određuje: "Imatelji privatnoga arhivskog gradiva koji iz bilo koje osnove čuvaju arhivsko gradivo ili pojedinačne dokumente trajne vrijednosti, obvezni su: - obavijestiti nadležni državni arhiv o posjedovanju gradiva, - čuvati gradivo i poduzimati mjere potrebne za njegovo sigurno čuvanje i zaštitu, - srediti gradivo i izraditi popis, - dopustiti ovlaštenoj osobi nadležnoga državnog arhiva da pregleda gradivo i po potrebi provede sigurnosno snimanje." Ponavljanje obveza je zbunjujuće, posebice stoga što su zakonom nabrojane obveze stvaratelja i imatelja javnoga arhivskoga gradiva daleko veće, od stručne osposobljenosti djelatnika u pismohrani, do primjerenog prostora i opreme za smještaj i zaštitu gradiva. Prema Zakonu nije jasno da li npr. jedna Diona ili Privredna banka moraju redovito odabirati arhivsko iz registraturnog gradiva, imati pismohranu i adekvatno osposobljenog djelatnika ili je to ostavljeno njihovoj dobroj volji. Dodatnu nejasnoću stvaraju važeći provedbeni propisi: 1. Uputstvo o vođenju evidencije u arhivima (NN 7/63), 2. Uputstvo o evidenciji arhiva i zbirki arhivske građe (NN 12/67), 3. Pravilnik o odabiranju i izlučivanju registraturne građe (NN 36/81), 4. Pravilnik o polaganju stručnih ispita u arhivskoj struci (NN 38/81), 5. Uputstvo o predaji arhivske građe arhivima (NN. 33/87), 6. Uputstvo o vrednovanju registraturne građe (NN 33/87), 7. Pravilnik o polaganju ispita o stručnoj osposobljenosti radnika za zadatke i poslove zaštite arhivske i registraturne građe izvan arhiva (NN 17/88), 8. Pravilnik o zaštiti arhivske i registraturne građe izvan arhiva (NN 17/88), 9. Popis imalaca arhivske i registraturne građe prve i druge kategorije u nadležnosti Arhiva Hrvatske (NN 15/89)), doneseni u doba socijalizma, na temelju tadašnjih zakona i tadašnjom terminologijom, dakle u uvjetima u kojima privatno vlasništvo, u današnjem smislu riječi, nije postojalo. Uputstvo o vrednovanju registraturne građe (NN 33/1987) kaže kako se vrednovanje registraturnog gradiva provodi primjenom kriterija kao što su društvena uloga i značenje stvaraoca registraturne građe, vrijeme i mjesto njena postanka, stu95
