ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)
Strana - 55
V. Pavliček, Prostor kao prioritetno razvojno pitanje hrvatske arhivske službe, Arh. vjesn., god. 44 (2001), str. 53-60 oritetnih objekata kulture, kao četvrti objekt od općenacionalnog kulturnog značenja 3 . Uz to treba spomenuti da i pojedina nova, nedavno ostvarena prostorna rješenja, nastala u uvjetima dugotrajnoga nedostatka prostora i nedovoljnoga razumijevanja lokalne zajednice, nose u sebi određene nedostatke, kao npr. nepostojanje rezerve arhivskoga prostora za budući rad, skupo uređivanje privremenih prostora i dr. Ovakva situacija postavlja pred arhivsku struku s jedne strane stručno-tehnička pitanja koja se ogledaju u arhivističkim te graditeljskim i uopće tehničkim saznanjima i njihovoj primjeni, ali još i više društveno pitanje, koje se ogleda u području zakonskih odredbi te mogućnosti i volji središnjih i lokalnih vlasti da postojeće zakone, norme i programe ispoštuju. Na području zakonskih odredbi, spomenuta dvojnost u Zakonu vjerojatno ima utjecaja na sporadičnost i sporost u ostvarivanju novih rješenja. U susjednim zemljama ovo pitanje je riješeno tako, daje u pravilu osnivač odnosno vlasnik ustanove, u cijelosti zadužen za njezino materijalno osiguravanje, tj. i prostorno smještavanje ili postoji pravno uređeno sudjelovanje viših državnih vlasti u financiranju potreba ustanova na nižim razinama. Npr. u Sloveniji, pokrajinski arhivi su državne ustanove u cijelosti financirane od Ministarstva kulture, u Češkoj područni arhivi su isto tako državne ustanove financirane iz središnjih izvora, tj. od Ministarstva unutrašnjih poslova, dok u Mađarskoj županijske arhive financiraju županije uz mogućnost ostvarivanja dijela sredstava za prostorne potrebe iz državnoga proračuna putem javnoga natječaja 4 . Sa stručne strane gledano, planiranje arhivskih prostora na široj razini danas se razmatra i u drugim zemljama 5 . Ovaj planski pristup u našim uvjetima centralno organizirane arhivske službe, relativno malih arhiva, u maloj društvenoj zajednici, svakako bi trebalo primijeniti pri izradi taksativne liste arhiva prema kriteriju vrijednosti i prostornoj ugroženosti gradiva, u smislu planskoga razvijanja pojedinih zaštitnih djelatnosti (restauriranja, mikrosnimanja i si.) u pojedinim arhivima, kao i za stvaranje uvjeta za čuvanje pojedinih vrsta nekonvencionalnoga gradiva, prvenstveno matičnih negativa mikrofilmova u posebnom prostoru za cijelu arhivsku službu Hrvatske. 3 J. Kolanović, Zgrada na Marulićevu trgu 21 - Povijest smještaja Hrvatskog državnog arhiva, neobjavljeni tekst. 4 Mađarski zakon o arhivima, Čl. 15, Magyar közleny 56/1995; Slovenski Zakon o ustanovama, Zakon o zavodih, Uradni list RS br. 12/1991, čl. 48, Zakon o arhivskom gradivu in arhivih, Uradni list RS br. 20/1997, čl. 60 i 61 ; Austrijski zakoni o arhivima u načelu stavljaju arhive u nadležnost njihovih osnivača, npr. Zakon o zemaljskome arhivu Koruške, Landesgesetzblatt für Kärnten, br. 23/1997, čl. 24. 5 Michail Larin, Die erstellung organisatorisch, funktioneller modelle in Russischen archiven, Atlanti, Maribor 1995, Str. 125-128. Autor govori o potrebi postavljanja zajedničkih prioriteta u ruskoj arhivskoj službi. 55
