ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)
Strana - 56
V. Pavliček, Prostor kao prioritetno razvojno pitanje hrvatske arhivske službe, Arh. vjesn., god. 44 (2001), str. 53-60 Načelni stavovi, koji vrijede trajno i kod uređenja i kod izgradnje svakoga pojedinoga objekta, tj. sigurnost gradiva, funkcionalnost objekata, nužnost postojanja rezerve arhivskoga prostora te odgovarajući smještaj povijesnih arhiva, dobivaju danas u svijetu neke nove aspekte odnosno ponovnu potvrdu nekih starih stavova. U trenutku kada pred hrvatskom arhivskom službom stoji zadatak dodatnog uređenja i/ili izgradnje arhivskih prostora, bilo bi dobro ukratko se osvrnuti na neka novija tehnička rješenja odnosno potvrdu starih načelnih stavova na primjeru susjednih srednjoeuropskih i europskih zemalja. Tako npr. sigurnost je staro načelo koje uz sigurnost od provale, požara ili poplave znači i pohranu arhivskoga gradiva u odgovarajuće, stabilne mikroklimatske uvjete kako za nekonvencionalno tako i za konvencionalno gradivo. Za razliku od sedamdesetih i osamdesetih godina, kada se umjetnoj klimatizaciji pridavala gotovo isključiva vrijednost, danas se odgovarajući stabilni klimatski uvjeti nastoje postići stoje više moguće i prirodnim putem, tj. analizom mikroklime u kojoj se nalazi ili gradi arhivska zgrada, izgradnjom posebno građenih zidova spremišnih prostora i dr., jasno, uz korištenje potrebne tehnike. Tako npr. novi arhivski kompleks u Pragu ima posebno utvrđenu temperaturu i vlažnost zraka za prostore u kojima je pohranjeno arhivsko gradivo na papiru i pergameni, posebno za crno-bijeli fotografski materijal, posebno za film u boji i zapaljive nitrocelulozne filmske vrpce. Ovaj klimatski sustav osiguranje složenom klimatizacijom, ali i posebno konstruiranim zidovima spremišnih prostora koji omogućuju stabilne temperature, minimalni utrošak energije za klimatizaciju i održavanje potrebnih klimatskih uvjeta i bez klimatskih postrojenja u trajanju od nekoliko dana 6 . Arhivska zgrada je funkcionalna ako je u skladu sa zadaćama i radnim procesima arhivske ustanove, tj. ako je primjerena potrebama pojedinoga arhiva, kako onima predviđenim sadašnjima zakonom tako, koliko je moguće, i onima u budućnosti očekivanima. U Njemačkoj npr. usporedba prvih namjenski građenih arhivskh zgrada iz druge polovice 18. st. i današnjih arhivskih zgrada, na primjeru arhitektonske koncepcije zgrada, ukazuje na bitnu promjenu u ulozi arhiva u društvu, tj. na orijentiranost suvremenih arhiva prema korisnicima. Potreba da arhivi danas ispunjavaju gotovo suprotstavljene zadaće, tj. sjedne strane optimalnu zaštitu arhivskoga gradiva, a s druge strane maksimalne mogućnosti korištenja gradiva u koncipiranju prostora i ostvarivanju njegove funkcionalnosti, odražava se kao princip odijeljenosti spremišnoga prostora od prostora za druge namjene arhivske službe. Ovaj princip postao je postulatom arhitekture modernih arhivskih zgrada 7 . 6 V. Babička, A. Pozderova, T. Kalina, The Central State Archives in Prague and Its Buildings, Prag 2001, str. 76 i 77. 7 Klaus - J. Lorenzen - Schmidt, Modemer archivzweckbau in Deutschland, Atlanti, Maribor 1995, str. 109-115. 56
