ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)

Strana - 19

J. Kolanović, Arhivska služba Republike Hrvatske: stanje i izgledi razvoja, Arh. vjesn., god. 44 (2001), str. 11-32 Danas u Hrvatskoj ima 14 državnih arhiva (Hrvatski državni arhiv - HD A i 13 područnih državnih arhiva s ukupno 9 sabirnih centara). Svi arhivi ukupno koriste 46 arhivskih prostora (odvojenih zgrada), što znači da u prosjeku na jedan arhiv otpada 3,5 zgrade što je pokazatelj nekoncentriranosti arhivskoga gradiva u nekome mjestu u jednome prostoru. Namjenski prostor je građen jedino 1913. za tadašnji Zemaljski, a današnji Hrvatski državni arhiv i Sveučilišnu knjižnicu te 1980. za Državni arhiv u Karlovcu. HDA je 1996. godine dobio cijeli prostor zgrade nekadašnjega Zemaljskoga arhiva i NSK. Većina je arhivskih zgrada, prema tome, preuređena za arhive. Od tih zgrada 24 su objekta zaštićeni spomenici kulture (50% zgrada). Ukupna površina svih zgrada iznosi 50.785 m

2 od čega na spremišni prostor otpada 36.233 m

2

. Većina zgrada nema osnovne uvjete koje suvremeni standardi pretpostavljaju za čuvanje arhivskoga gradiva (jedini moderan standardni prostor osiguranje u podrumu jedne zagrebačke gimnazije za spremište Državnog arhiva u Zagrebu). Potrebno je ipak istaknuti daje u posljednjih 20 godina broj korištenih arhivskih zgrada odnosno prostora povećan s 29 na 46 (63% povećano), a ukupna kvadratura prostora porasla je s 27.904 m

2 na 50.785 m

2 ili za 82%. Količina arhivskoga gradiva u posljednjih 20 godina porasla je sa 75.504 d/m na 84.816 d/m ili 12,3%. Prema grubim procjenama količina arhivskoga gradiva nastaloga do 1970. godine (dakle, koje se prema Zakonu mora preuzeti u arhive) iznosi oko 44.000 d/m. Premda podaci govore o trendu poboljšanja prostornih uvjeta, praktički se može reći da se radi samo o nekim arhivima, i to: Hrvatski državni arhiv u Zagrebu dobio je cijelu zgradu na Marulićevu trgu 21 (bivša zgrada Arhiva i NSB), zatim Državni arhiv u Splitu (dobio je prostor bivšega Vojnoga muzeja), a povećanje prostor Državnog arhiva u Rijeci za otprilike 2500 m

2

. Znatno je povećan i spremišni prostor Državnog arhiva u Zagrebu s najmodernijom opremom, ali u neadekvatnome prostoru podruma jedne gimnazije. U sljedećim arhivima je neriješeno pitanje prostora: Sisak, Varaždin, Dubrovnik, Požega (sabirni centar), Nova Gradiška (sabirni centar), Šibenik (sabirni centar), Vinkovci (sabirni centar). Povećanje prostora nije plod sustavne i usmjerene politike, nego pojedinačnih akcija. Stoga je potrebno u srednjoročnom i dugoročnom planu pristupiti sustavnoj i planskoj politici rješavanja prostora tako da on odgovara suvemenim standardima i potrebama arhiva. Usporedo s rješavanjem pitanja prostora potrebno je riješiti i pitanje vlasništva zgrada i načina financiranja.

8 s U procesu utvrđivanja vlasništva nakon demokratskih promjena 1990. postupalo se prema određenim provizorijima te danas postoje veoma šaroliki (i pravno nedefinirani) vlasnički odnosi nad zgradama državnih arhiva. Naime, korisnici "društvenoga vlasništva" automatski su se mogli upisati nakon 1990. 19