ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)

Strana - 20

j. Kolanović, Arhivska služba Republike Hrvatske: stanje i izgledi razvoja, Arh. vjesn., god. 44 (2001), str. 11-32 U srednjoročnome i dugoročnome planu u strategiji razvoja Republike Hrvatske potrebno je definirati rješenje prostora za Hrvatski državni arhiv. U dosadašnjim planovima razvoja Hrvatske problem rješenja prostora HDA se trajno postavlja, ali ne i rješava. S povijesnoga gledišta valja napomenuti daje već u vrijeme Drugoga svjetskoga rata bila donesena odluka da će se nakon završetka rata kao prvi značajan objekt izgraditi Palača Hrvatskoga državnoga arhiva. Zatim je 1971. donesena Odluka o učešću SRH u financiranju izgradnje četiriju kapitalnih objekata kulture od nacionalnoga značenja. U ta četiri objekta uvršten je i Arhiv Hrvatske (današnji: HDA). Dok su tri objekta već podignuta (NSK, SICU u Zadru i Muzej hrvatskih arheoloških starina u Splitu), HDA je i dalje ostao nedovršeni "četvrti kapitalni objekt kulture od nacionalnoga značenja". Konačno, posebnim Zakonom je 1995. godine zgrada na Marulićevu trgu 21 (nekada zgrada Arhiva i NSB) dodijeljena Hrvatskome državnome arhivu "do izgradnje nove zgrade HDA ". Prema tome, i dalje ostaje na papiru u strategiji Republike Hrvatske izgradnja nove zgrade HDA. Konačno bi se trebalo jasno opredijeliti i stvoriti određeni plan što učiniti s tim objektom od nacionalnoga značenja, koji se praktički na papiru gradi već 60 godina. Sadašnji prostori HDA su nedostatni, ne odgovaraju uvjetima zaštite arhivskoga gradiva i ne rješavaju probleme prostora. Zgrada na Marulićevu trgu već je gotovo potpuno ispunjena preuzetim arhivskim gradivom i nema prostora za nova preuzimanja. Prema procjenama, gradiva do 1970. izvan arhiva (koje prema Zakonu treba preuzeti) ima preko 25 km/d. Uz to potrebno je hitno riješiti i prostor Hrvatske kinoteke. Hrvatski državni arhiv danas se nalazi na 3 lokacije u Zagrebu i dvije lokacije izvan Zagreba. U strategiji razvoja kulture Republike Hrvatske ovo pitanje treba postaviti kao jedno od prioritetnih razvojnih pitanja. Uz sadašnju zakonsku odredbu da će se izgraditi "nova zgrada HDA", postoje mogućnosti da se zadrži sadašnja zgrada, a izgradi nova zgrada, ili da se adaptiraju dvije zgrade na Marulićevu tregu za HDA ili pak da se ide gradnjom u podzemlju ispred sadašnje zgrade. O tome je potrebno što hitnije donijeti odluku i započeti s pripremnim radnjama. Napominjemo da su u posljednje vrijeme dvije zemlje u tranziciji, Češka i Mađarska, među prvim državnim investicijama podignute moderne arhivske zgrade. kao vlasnici. Tako su se neki arhivi (1

1 arhiva) upisali kao vlasnici zgrada. Budući da su arhivi državne ustanove, iz toga slijedi da su te zgrade "državne". Dio arhivskih zgrada upisan je u vlasništvo gradova ( 12 slučajeva). Konačno, u 10 slučajeva u vlasništvo je upisana Republika Hrvatska ili neke druge institucije (županije, privatna poduzeća). Pojedine zgrade su pod zahtjevom za denacionalizaciju. Dio zgrada pak koriste s drugim korisnicima, ustanovama te pravnim ili fizičkim osobama. Tu šarolikost vlasničkih odnosa potrebno je pravno regulirati. S druge pak strane, Zakon iz 1997. u pogledu osiguravanja prostora je nedorečen i nedosljedan. Čl. 52. određuje da prostor za rad, spremišni prostor i opremu HDA osigurava Republika Hrvatska. Prostor za rad i spremišni prostor područnih državnih arhiva osiguravaju pak gradovi u kojima arhiv ima svoje sjedište, a opremu osigurava Republika Hrvatska. 20