ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)
Strana - 150
Z. Baričević, Prikaz sustava hibridne reprografije - stanje i mogućnosti, Arh. vjesn., god. 44 (2001), str. 145-151 filmski svitak, a njezina kakvoća zahtijeva tretman visokom rezolucijom u sivoj skali, sada biti pohranjena na dva ili više CD-a. Iz svega iznesenog proizlazi, da za kompletnu obradu mikrofilmskog svitka od 650 snimaka treba u prosjeku dva sata rada, dok bi za ponovno snimanje koračnom, digitalnom ili analognom kamerom, bilo potrebno najmanje osam sati rada. Uz rad jednog do dva stručna radnika na pripremi skeniranja i završnoj obradi skeniranog materijala, u Središnjem fotolaboratoriju Hrvatskoga državnog arhiva moguće je godišnje digitalizirati oko 1.000.000 snimaka. Zbog dužine razdoblja u kojem je moguće obaviti digitalizaciju svih postojećih mikrosnimaka arhivskoga gradiva, nezaobilazni dio cijelokupnog projekta jest prioritetna lista. Ona se temelji na podacima o učestalosti korištenja mikrosnimaka i kategorizaciji snimljenog izvornika. Digitalizacija mikrooblika uključuje promjenu u sastavu zaštitno-sigurnosnog seta, koji se u isključivo analognom obliku sastojao od matičnog negativa, posrednog negativa i dijapozitiva. Uvođenjem kopije u digitalnom obliku izostaje potreba za izradom dijapozitiva, što znači da se naknadnom digitalnom obradom mikrooblika ne povećava materijalni trošak izrade seta. Zaključak Znatne prednosti što ih pruža digitalna tehnika, ne mogu se prigodom izbora tehnike zaštitnog snimanja arhivskoga gradiva prihvatiti bez kritičkog odmaka. Zaštita i sigurnost informacija prvotna je zadaća, koju je moguće ostvariti isključivo umješnim kombiniranjem raznolikih tehnika snimanja, rukovodeći se pri tome interesima struke koji, između ostaloga, moraju poštivati i ekonomske parametre. Pravovremena konverzija digitalnog zapisa i zamjena skupog hardvera, loša su alternativa hibridnom snimanju, kojim se postiže najveća sigurnost i dugovječnost zaštitnog snimka. Količina, kakvoća i vrsta najvećeg dijela zaštitnih snimaka arhivskoga gradiva u hrvatskim arhivima govore u prilog izbora naknadne digitalne obrade mikrooblika kao, za nas najprihvatljivijeg oblika hibridne tehnike. Literatura: Bergstein, Aleksandar - Kapustić, Slavko: Mikrografija, Samobor 1989. Dollar, Charles: Arhivistika i informacijske tehnologije - Utjecaj informacijske tehnologije na arhivsku teoriju i praksu, Zagreb 1999. Dörr, Marianne - Weber, Hartmut: Digitalna obrada podataka u funkciji zaštite arhivskih fondova, Arhivski vjesnik 43/2000, Zagreb 2000. Duranti, Luciana: Arhivski zapisi - Teorija i praksa, Zagreb 2000. 150