ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)

Strana - 150

Z. Baričević, Prikaz sustava hibridne reprografije - stanje i mogućnosti, Arh. vjesn., god. 44 (2001), str. 145-151 filmski svitak, a njezina kakvoća zahtijeva tretman visokom rezolucijom u sivoj skali, sada biti pohranjena na dva ili više CD-a. Iz svega iznesenog proizlazi, da za kompletnu obradu mikrofilmskog svitka od 650 snimaka treba u prosjeku dva sata rada, dok bi za ponovno snimanje koračnom, digitalnom ili analognom kamerom, bilo potrebno najmanje osam sati rada. Uz rad jednog do dva stručna radnika na pripremi skeniranja i završnoj obradi skeniranog materijala, u Središnjem fotolaboratoriju Hrvatskoga državnog arhiva moguće je godišnje digitalizirati oko 1.000.000 snimaka. Zbog dužine razdoblja u kojem je moguće obaviti digitalizaciju svih postojećih mikrosnimaka arhivskoga gradiva, nezaobilazni dio cijelokupnog projekta jest prioritetna lista. Ona se temelji na podacima o učestalosti korištenja mikrosnimaka i kategorizaciji snimljenog izvornika. Digitalizacija mikrooblika uključuje promjenu u sastavu zaštitno-sigurnosnog seta, koji se u isključivo analognom obliku sastojao od matičnog negativa, posred­nog negativa i dijapozitiva. Uvođenjem kopije u digitalnom obliku izostaje potreba za izradom dijapozitiva, što znači da se naknadnom digitalnom obradom mikroobli­ka ne povećava materijalni trošak izrade seta. Zaključak Znatne prednosti što ih pruža digitalna tehnika, ne mogu se prigodom izbora tehnike zaštitnog snimanja arhivskoga gradiva prihvatiti bez kritičkog odmaka. Za­štita i sigurnost informacija prvotna je zadaća, koju je moguće ostvariti isključivo umješnim kombiniranjem raznolikih tehnika snimanja, rukovodeći se pri tome inte­resima struke koji, između ostaloga, moraju poštivati i ekonomske parametre. Pravovremena konverzija digitalnog zapisa i zamjena skupog hardvera, loša su alternativa hibridnom snimanju, kojim se postiže najveća sigurnost i dugovječnost zaštitnog snimka. Količina, kakvoća i vrsta najvećeg dijela zaštitnih snimaka arhivskoga gradiva u hrvatskim arhivima govore u prilog izbora naknadne digitalne obrade mikrooblika kao, za nas najprihvatljivijeg oblika hibridne tehnike. Literatura: Bergstein, Aleksandar - Kapustić, Slavko: Mikrografija, Samobor 1989. Dollar, Charles: Arhivistika i informacijske tehnologije - Utjecaj informacijske tehnolo­gije na arhivsku teoriju i praksu, Zagreb 1999. Dörr, Marianne - Weber, Hartmut: Digitalna obrada podataka u funkciji zaštite arhivskih fondova, Arhivski vjesnik 43/2000, Zagreb 2000. Duranti, Luciana: Arhivski zapisi - Teorija i praksa, Zagreb 2000. 150

Next

/
Oldalképek
Tartalom