ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)
Strana - 147
Z. Baričević, Prikaz sustava hibridne reprografije - stanje i mogućnosti, Arh. vjesn., god. 44 (2001), str. 145-151 Ipak, digitalna je reprografija tehnika s visokim stupnjem rizika, u prvom redu zbog brzog zastarijevanja softvera i hardvera, a vezano uz to i nepostojanja standarda po kojima bi se ravnala. Također, nije nevažan podatak da se digitalni snimci teško prihvaćaju kao vjerodostojan dokaz. U odnosu na analogni zapis, kod kojeg je pažnja bila usmjerena na čuvanje nosača informacije (pergamene, papira, stakla ili filma), kod digitalnog zapisa neprestanim konverzijama moramo osigurati kontinuitet čitljivosti i razumljivosti informacije, što u zaštiti arhivskoga gradiva uvjetuje zamjenu koncepta trajne vrijednosti 1 konceptom kontinuirane vrijednosti 3 . Hibridna reprografija Ne odreći se dobrih osobina mikrofilma, a pri tome iskoristiti sve prednosti digitalizacije, u pravilu znači opredijeliti se za hibridnu reprografiju, kao pouzdan i ekonomski utemeljen oblik zaštite arhivskoga gradiva. Sustav hibridne reprografije funkcionira u tri temeljna oblika: Paralelno snimanje u digitalnom i analognom obliku moguće je provoditi s koračnim ili protočnim hibridnim kamerama. Ono se primjenjuje kod gradiva s posebnim zahtjevima, a osobito je pogodno za reproduciranje suvremenog registraturnog gradiva, primjerice bankovne dokumentacije. Bankovna je dokumentacija standardnih veličina, stvara se u velikim količinama, pa je njezino pretraživanje vrlo zahtjevno, a potreba za sudskim dokazivanjem njene vjerodostojnosti je česta. Zbog tih je razloga primjena protočne hibridne kamere najučinkovitija u opisanom primjeru. Izrada primarnih digitalnih snimaka, iz kojih se uz pomoć COM sustava (computer output microfilm) izrađuje kopija na mikrofilmu nije preporučljiva, jer mikrofilm izrađen s pomoću COM sustava, zbog svoje kvalitete, ne omogućava ponovnu digitalnu obradu. Do ovog zaključka došla je, na temelju pokusa, Radna skupina Njemačke udruge za znanstvena istraživanja. Jedini slučaj u kojem primjena ovog oblika hibridne reprografije ima opravdanje, jest izrada mikrofilma od izvornih digitalnih predložaka, kako bi se osigurala kontinuirana vrijednost zapisa. Naknadna digitalna obrada mikrooblika najčešće je primjenjivana hibridna tehnika reproduciranja arhivskoga gradiva. Ona i po cijeni i po kakvoći omogućava vrlo prihvatljivu digitalizaciju već snimljenog gradiva, čime se izbjegava ugrožava2 Dollar, Charles: Arhivistika i informacijske tehnologije, Zagreb 1999, 81. 3 Ibid. 147
