ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)

Strana - 13

J. Kolanović, Arhivska služba Republike Hrvatske: stanje i izgledi razvoja, Arh. vjesn., god. 44 (2001), str. 11-32 Mletačka Dalmacija i Istra. Svjedočanstvo o njihovoj povijesti čuva se u arhivima u Zagrebu, Dubrovniku, Zadru, Rijeci i Pazinu. Dodajmo tome i ostala značajnija središta povijesnoga i kulturnoga razvoja: Split, Varaždin i Osijek, i upotpunit ćemo sliku o arhivima u kojima se čuva "memorija" i "pisana baština" hrvatskoga naroda. Zaštita arhivskoga gradiva ima u Hrvatskoj dugu tradiciju i ona pripada europskom civilizacijskom procesu koji se postupno razvijao: od čuvanja arhivskih zapisa kod stvaratelja, do postupne institucionalizacije arhiva u drugoj polovini 19. st. i stvaranja moderne mreže arhivskih ustanova. Primjera radi možemo spomenuti kao najstariju i najizrazitiju odredbu o čuvanju arhivskoga gradiva onu sadržanu u Statutu Grada Splita iz 1312. godine koja sadrži temeljni odnos prema arhivskome gradivu kakav se sačuvao do naših dana. Statut (11,61) donosi odredbe o tome da se onemogući krivotvorenje (falsitas), krađa {furtum) ili zloupotreba (fraus) dokumenata te predviđa intelektualnu i materijalnu zaštitu arhivskoga gradiva i njegovo korištenje. Stoga je donesena obveza da se izradi popis sukladno strukturi spisa (inventarium), osigura prostor i pristup dokumentima sustavom dvaju ključeva te omogući način korištenja. Upravo takva tradicija, prisutna i u priobalnom dijelu i u unutrašnjosti Hrvatske, omogućila je da se sačuva bogata arhivska baština od najstarijih vremena. U tome razvoju arhivske službe utjecaj je imala praksa zemalja s kojima je u pojedinim razdobljima Hrvatska tvorila političku zajednicu: Venecija, Ugarska, Austrija i Francuska. Premda početke arhivske službe u modemom smislu možemo staviti u sredinu 19. st., puni razvoj modeme arhivske službe smještamo tek u sredinu 20. st. Od 1945. do danas razvila se arhivska služba sa svim svojim elementima, koja je konačno regulirana Zakonom iz 1997. godine.

2 U suvremenom razvoju na svjetskoj razini uočavamo dvije činjenice koje uvelike određuju i usmjeruju arhivsku službu i postavljaju zadaće pred suvremene arhive. To su: a) uvođenje informatičke tehnologije, što je problem arhivske službe postavilo na sam početak nastanka dokumenta te time prekinulo svojevrsnu odvojenost arhiva i pismohrana. Naime, pri samom nastanku dokumenata potrebno je utvrditi sve bitne elemente njegove daljnje sudbine (klasifikacija, pravna valjanost, autentičnost, rok trajanja, dostupnost). b) pravo na informiranje u suvremenom demokratskome društvu traži da dokumenti budu dostupni svim građanima kao njihovo osnovno demokratsko pravo. Pravo na informiranje je u anglosaksonskome svijetu proizvelo pravu revoluciju u 2 Sažeti prikaz razvitka arhivske službe u Hrvatskoj kao i pregled svih arhivskih fondova, kako onih koji se čuvaju u arhivima tako i onih koji se nalaze u drugim ustanovama (u crkvenim ustanovama, HAZU, knjižnicama i muzejima) vidi u knjizi Josip Kolanović (uredio), Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ. SR Hrvatska, Beograd 1984. U pripremi je novo nadopunjeno i revidirano izdanje ove publikacije koja predstavlja registar svih arhivskih fondova i zbirki u Republici Hrvatskoj. 13