ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)
Strana - 12
J. Kolanović, Arhivska služba Republike Hrvatske: stanje i izgledi razvoja, Arh. vjesn., god. 44 (2001), str. 11-32 vatske u 21. st. Ovaj Kongres i održavamo u vrijeme kada se u Hrvatskoj provode rasprave o Vladinu projektu "Strategija razvitka Hrvatske u 21. st.". Taj projekt obuhvaća sva područja života i djelatnosti, a arhivska služba je izrijekom implementirana u dva potprojekta: Informatizacija Hrvatske u 21. st. i Strategija razvitka kulture. 1. ARHIVI ČUVARI KULTURNE BAŠTINE Prva, a često i temeljna asocijacija na spomen rječi "arhiv", vezuje se uz "arhivsko gradivo" kao "kulturno dobro", "kulturnu baštinu" ili kao jedincatu-unikatnu "memoriju", vrelo bez kojega nije moguće upoznati prošlost niti u punini spoznati identitet nekoga naroda. Uz takve asocijacije uvijek ostaje trajno prisutna svijest o "arhivskome gradivu" kao dokaznom sredstvu kojim se štite prava države i prava pojedinaca. U suvremenosti "arhivsko gradivo" se povezuje s osnovnim ljudskim pravima. Vijeće Europe u u uvodnom dijelu Preporuke o europskoj politici o dostupnosti arhivskoga gradiva izrijekom navodi da se neko društvo može smatrati demokratskim samo onda kada je svim njegovim građanima omogućeno da upoznaju svoju vlastitu prošlost. 1 Pravna država se temelji na zaštiti i čuvanju informacija i u tome smislu "ona hoda po papirima" te bez brige za zaštitu arhivskoga gradiva, onoga u nastajanju kao i onoga koje se čuva u arhivima, ne možemo govoriti ni o zaštiti prava država, naroda i pojedinaca. Konačno, dobro uređena arhivska služba i sustav upravljanja dokumentima temeljna su pretpostavka transparentnosti uprave i osiguranju prava na punu informaciju, na čemu se zasniva suvremeno demokratsko društvo. Zaustavimo se na prvoj konstataciji: arhivi su dio kulturne baštine i neotuđivi dio naslijeđa svake zemlje. Zahvaljujući prethodnim generacijama koje su, čuvajući "prava" građana, sačuvale izuzetno bogatu arhivsku baštinu, u hrvatskim arhivima čuvamo pisane zapise od 10. st., a u kontinuitetu - kao arhivske cjeline od 13. st. Bez te baštine ostala bi u magli naša tisućljetna prošlost i povezanost hrvatskih zemalja sa širini europskim okruženjem. Povijesna sudbina hrvatskih zemalja utjecala je da možemo govoriti o nekoliko značajnih središta u kojima je nastala i sačuvala se bogata arhivska baština: Banska Hrvatska i Vojna krajina, Dubrovačka Republika, 1 Preporuka br. R (2000) 13. Odbora ministara vijeća Europe zemljama članicama: O europskoj politicio dostupnosti arhivskoga gradiva. Preporuka je prihvaćena 13. srpnja 2000. godine na 717. sjednici zamjenika ministara. U uvodnom dijelu, u kojemu se iznose motivi donošenja ove Preporuke, među ostalim, ističe se pravo na informacije koje se čuvaju u arhivima, ali i na one koje stvaraju tijela državne uprave, naglašava se kako je arhivsko gradivo bitan i nezamjenjiv dio kulture te ono osigurava opstanak ljudskoga pamćenja. Nadalje, izrijekom se navodi kako neka "zemlja ne postaje potpuno demokratska dok svaki od njenih stanovnika ne dobije mogućnost objektivne spoznaje elemenata svoje povijesti" i konačno, kako proučavanje arhivskoga gradiva pridonosi boljem razumijevanju složenosti povijesnog procesa uopće, a naročito onoga u 20. st. a "razumijevanje novije europske povijesti može pridonijeti sprečavanju sukoba". 12
