ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 83
A. Platlie, Uneskov program hitnih mjera za zaštitu vitalnog gradiva u slučaju oružanih sukoba, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 77-90 evakuacije ili spašavanja. Definiranje te jezgre je temeljno za cijelokupni program hitnih mjera. Ukoliko se to ne izvede na pravilan način, zaštićeno ili spašeno može biti pogrešno gradivo, ili još gore, nijedan dio gradiva neće biti spašen. Arhivistima je naravno teško donositi takve odluke, budući su svjesni važnosti svih fondova koje čuvaju i njihove međusobne povezanosti. No, ukoliko to ne učine, te ne postoji unaprijed izvršen izbor onoga što će se zaštititi i što treba sačuvati u slučaju opasnosti, odluku će na licu mjesta donijeti služba za izvanredna stanja ili vojne snage, s rezultatima koji će u najboljem slučaju biti arbitrarni, a u najgorem katastofalni. Jasno je da, zbog profesionalnog znanja i obuke koje mogu primjeniti pri takvim odlukama, arhivisti moraju biti ti koji ih donose. Projekt koristi ideju "vitalnog gradiva", koncept koji je nastao u svijetu records managementa, a predstavlja one dokumente koji se smatraju nužnim za organizaciju, koja u ovom slučaju može biti nacija ili nacionalni arhiv. Kao što je jedinstveno i nenadomjestivo, vitalno gradivo je određeno i nužno za nastavak poslovanja organizacije. Ono sadrži informacije nužne za ponovnu izgradnju pravnog i financijskog položaja organizacije i za očuvanje njenih prava i prava njenih djelatnika, korisnika njenih usluga i imateIja/vlasnika. U kontekstu tog projekta, pod pojmom "organizacija" treba uzeti u obzir i naciju i nacionalni arhiv. Obavijesna pomagala, pod kojima podrazumijevamo sve oblike kataloga, inventara ili indeksa, su eksplicitno uključena u vodič o definicijama. Projekt nije ograničen na gradivo nacionalnih arhiva ili drugih arhiva. Jasno da će postojati vitalno gradivo koje je još uvijek aktivno ili poluaktivno i koje se još uvijek nalazi kod stvaratelja. Bilo koji program hitnih mjera mora, iz tog razloga, uzeti u obzir pitanja zaštite tog gradiva, što uključuje svijest starijih administratora o njegovoj važnosti, pružanje savjeta imateljima o fizičkim mjerama za poboljšanje njegove zaštite i, ako je moguće, ponudu da se ono preuzme u arhiv. Sljedeći utvrđeni pristup, projekt preporuča da gradivo koje je definirano kao vitalno, treba činiti oko 4% ukupnog gradiva neke ustanove. Ukoliko je količina izabranog gradiva prevelika, to ćc ozbiljno utjecati na sposobnost arhiva da ga zaštiti u slučaju opasnosti. To može voditi do većih šteta na kulturnoj baštini. Većom količinom gradiva moći će se upravljati ukoliko se osigura da je utvrđeno koje je gradivo prioritetno. Nakon toga, ovisno o dostupnim sredstvima, mogu se donijeti odluke o tome što treba biti zaštićeno. Takvo utvrđivanje prioriteta je preporučljivo, čak i ako je utvrđena manja količina vitalnog gradiva. Poglavlje 3 - Provjera zgrade Zgrada je prva linija obrane arhivskoga gradiva, te je presudna za uspjeh programa zaštite. Karakteristike zgrade, njena lokacija i konstrukcija moraju biti ispita83
