ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)

Strana - 78

A. Plathe, Uneskov program hitnih mjera za zaštitu vitalnog gradiva u slučaju oružanih sukoba, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 77-90 On je također, u suradnji s Međunarodnim arhivskim vijećem, sudjelovao i u misijama za pomoć arhivima u Bosni i Hercegovini 1995. i 1996. godine.

1 Kao logični slijedeći korak UNESCO je 1997. godine povjerio MAV-u da razvije programe hitnih mjera za zaštitu vitalnog gradiva u slučaju oružanog sukoba. "Emergency Programme for Safeguarding of vital records in the event of armed conflict" objavljenje 1998. godine. Osnova projekta Zaštita u slučaju oružanih sukoba može se smatrati specijaliziranim aspektom zaštite od prirodnih katastrofa. Ona zahtjeva isti pristup analizi rizika i procjena nakon čega slijedi razvoj strategija za izbjegavanje i smanjenje opaženih rizika. U početnoj fazi postoji opasnost od neposrednih fizičkih oštećenja i požara kao posljedica bombardiranja, dok će se nakon borbi opasnosti za gradivo nastaviti od šteta na zgradi i opremi, zajedno s dislociranjem službi i osoblja. Iskustva u bivšoj Jugoslaviji pokazuju da više štete na arhivskom gradivu nastaje od kasnijih efekata, nego od aktualnog ratovanja. Zaštita u slučaju oružanih sukoba mora uzeti u obzir 2 elementa. Prvi: korštenje zaštitnih tehnika u arhivskoj zgradi (zaštita in situ), izgradnja ojačanja same zgrade kako bi se povećala izolacija arhivskoga gradiva od područja snažne energije koja se oslobađa u oružanim sukobima. Iz tog razloga manageri u arhivima mogu preuzeti ideje i tehnike od vojnih inženjera. Drugo: evakuacija i smještanje u sklonište zbirki ili dijelova zbirki, ili kopija dokumenata na drugim formatima, što uključuje kriterije selekcije za zaštitu, određivanje skloništa, fizički raspored za preseljenje i razmatranje okolnosti u kojima će postupak započeti. Premda je oružani sukob posebna prijetnja arhivima, mnogo toga stoje spomenuto u projektu može također biti od značaja i u zaštiti od prirodnih katastrofa. Studija Program hitnih mjera utemeljenje na studijama koje su provedene u tri zemlje. Izabrane su manje zemlje kako bi posao bio izvediv u kratkom vremenskom razdoblju koje je zadano, a zemlje su morale imati i nacionalnu arhivsku upravu sposobnu provesti taj posao. Različite zemlje pokazale su, također, niz upravnih i arhivskih tradicija, niz klimatskih uvjeta, koji su pomogli da se ispitaju neka od načela za planiranje hitnih mjera. 1 Arhivi Bosne i Hercegovine, Sarajevo i Mostar, UNESCO: Pariz, 1995. (FMR/CII/PGI/95/103; Tajni tehnički izvještaj). 78