ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 71
D. Eržišnik, Informatizacija i uredsko poslovanje - povijesni pregled i perspektive, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 67-76 mo za našu zemlju ili za ovo podneblje, nego i u svjetskim razmjerima. Naime, zbog svojih specifičnih razloga, upravo su te službe ne samo prve uvodile tzv. automatsku obradu podataka, nego su u isto vrijeme bile i najveći promotori dalje informatizacije. Naprimjer, i poznata metoda Holerit, još s početka ovoga stoljeća, prvi put je korištena za obradu podataka iz popisa stanovništva. Za statistiku je osim toga značajno još nešto. Zbog važnosti tih materijala za naknadnu obradu i izradu naknadnih usporednih pregleda (naprimjer o kretanjima u broju pučanstva), oni se uredno čuvaju i presnimavaju svake dvije godine. Drugim riječima, ni te naknadne obrade ne bi bile moguće, kada se ti podaci ne bi čuvali na tim medijima. Postoje također i posebni programski paketi, koji u svrhe obrade omogućuju prijenos s jednog nosioca na drugi. S druge strane i nasuprot statistici, veći problemi za arhivsku službu postoje u slučajevima centralnih banaka i poreznih tijela. Naime, vrijednost tih podataka s vremenom zastarijeva, pa se i dilema da li te podatke i dalje čuvati, prenosi i na arhivsku službu. Dok je za te banke bitna jedino zastara, sa stajališta arhivske službe bitna je i koncentracija tih podataka, kao gospodarskih pokazatelja. U zaključku može se konstatirati, da nije slučajno stoje ova faza informatizacije nazivana i automatskom obradom. U to vrijeme ona još nije sezala u sve uredske poslove, nego samo u obradu masovnih podataka. Prema tome, taj naziv ne samo da je obilježio jednu etapu, nego i sada najbolje odražava te vrste poslova. Zbog toga se i povlačenjem tog izraza, stoje karakteristično za sadašnje razdoblje, brišu i razlike između tih i ostalih poslova. 3. Informatizacija u uredskom poslovanju U tom dijelu, kako je i navedeno, informatizacija je uvedena znatno kasnije, tek u drugoj polovici 80-ih godina. Usprkos tome i usprkos relativno kratkom vremenu, u njezinom dosadašnjem razvoju jasno se razlikuju dvije faze. Kod toga se ne radi toliko o novim tehničkim rješenjima, iako su i ona podloga za te promjene, nego u prvom redu o koncepciji i organizaciji. Glavne značajke prve faze bile su prevelika ambicioznost i maksimalistički zahtjevi. Odmah na početku i odjednom mislilo se riješiti sve, od pretraživanja po svim kriterijima, do maksimalne dostupnosti. U biti koncepcije nalazila se ideja o promjeni uloge pisarnice i likvidaciji klasične pismohrane. Pisarnica je trebala postati služba prijepisa, a ulogu pismohrane zamijenila bi terminalska mreža. Dostup do te mreže, što znači do monitora, imali bi svi referenti na obradi. Inače, koncepcija se počela razvijati tijekom 1986. za potrebe zajedničkih službi Sabora i ondašnjeg Izvršnog vijeća. S jedne strane radi se o vjerojatno naj71
