ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 62
A. Vanrie, Uređivačka politika časopisa Archivum i njegov utjecaj na arhivsku zajednicu, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 55-65 međunarodno izdavačko povjerenstvo, ali mislim da ta činjenica nije imala odlučujući utjecaj na izbor tema obrađivanih u ARCHIVUMU. Ovo osoblje bilo je kompletno reorganizirano 1968. Michel Duché in postao je glavnim urednikom, a pomagao mu je Ariane Ducros. Pierre Marot dobio je titulu direktora časopisa i imao je zamjenika direktora Petera Walnea (UK) koji jc kasnije postao glavni tajnik ICA-e. Postojalo je ograničeno uredništvo (4 člana) i prošireno (15 članova), u kojem su se ex officio pojavljivali neki službenici ICA-e: glavni tajnik, pomoćnik glavnog tajnika, blagajnik i tajnik (u ovom slučaju Charles Kecskeme'ti). Prošireno uredništvo je čini se nestalo 1974. Ponovno se pojavilo 1982. s Michelom Ducheinom, uz pomoć Jacquesa d'Orléansa, Petera Walnea, Charlesa Kecskemétija i J. O'Neilla, glavnog urednika kratkovijekog Međunarodnog časopisa o arhivima (International Journal of Archives). Michel Duchein bio je zamijenjen na vlastiti zahtjev 1985-86. Hubertom Collinom, ravnateljem Arhiva francuskog departmana Meurthe-et-Moselle; teški zadaci potonjeg nisu mu dozvolili da održi ovaj ICA-in ured. Ja sam postao glavnim urednikom 1988. s Christopherom Kitchingom (zapravo tajnikom Kraljevskog povjerenstva povijesnih rukopisa u Londonu), kao zamjenikom glavnog urednika i pokušao sam stvoriti malu grupu osoba koje bi predstavljale 5 jezika časopisa. U tom smislu priključili su nam se tijekom Kongresa u Parizu 1988. Rosana de Andres Diaz (Španjolska) i Leopold Auer (Austrija), a nešto kasnije Antonella Mule de Luigi (Italija). Na njihov vlastiti zahtjev Christopher Kitching bio je zamijenjen Davidom Leitchom (UK, PRO), a Leopold Auer bio je zamijenjen Leopoldom Kammerhoferom (Austrija). Od 1988. tako redakciju ARCHIVUMA više ne sačinjava osnovna, francuska grupa, a pet članova rade na svojim jezicima. Je li ova međunarodna radna grupa promijenila nešto u izdavačkoj politici ARCHIVUMA? Iskreno, ne mislim tako. Tijekom njihove povijesti pet predstavljenih država prošle su mnoge uobičajene faze, trpile pod istim prisilama, borile se ili se podčinjavale istim silama u okviru široko rasprostranjene kulture. Ipak, želim naglasiti jednu točku: nestalnosti naših nacionalnih postojanja naučile su nas toleranciji, poštivanju ostalih, potrebi slušanja prije govora. Jednom riječju, gore iznesena politika ICA-e, savršeno nam je odgovarala. Tijekom tih godina ostao sam u povremenoj vezi s Charlesom Kecskeme'tijem, koristim ovu priliku da mu odam počast i da priznam kako on nikad nije štedio truda da mi pomogne svojim dobrim savjetima. Činjenice su zaista, kroz život časopisa, pokazale daje bilo beskorisno osloniti se na uobičajenu suradnju članova ICA-e. To je sasvim sigurno bio slučaj s bibliografijom i kronikom. Robert-Henri Bautier vjerojatno je ciljao na taj promašaj kada je naglasio pomanjakanje međunarodne suradnje na Kongresu u Madridu 1968. Ista stvar se, međutim, ne može reći ako uzmemo u obzir dopisnike koji su mnogo puta radili učinkovito, posebno za mnoge brojeve posvećene arhivskom zakonodavstvu. 62
