ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 63
A. Vanrie, Uređivačka politika časopisa Archivum i njegov utjecaj na arhivsku zajednicu, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 55-65 Ipak, ako i nije tako teško organizirati dopisničku mrežu, sasvim je drugačiji posao učiniti je budnom ili tražiti da preuzme inicijativu. Sličan fenomen dogodio se vjerojatno i prilikom raznih pokušaja suradnje između arhivskih časopisa. Na Kongresu u Stockholmu (1960) ARCHIVUM je postigao da se sastanu 22 urednika arhivskih časopisa kako bi proučili mogućnosti suradnje među časopisima. Cilj nije bio odrediti, već usporediti iskustva i promicati suradnju kroz profesionalnu i tehničku razmjenu i kroz usklađivanje nekih djelatnosti, kao bibliografije. Robert-Henri Bautier predložio je ujedinjena istraživanja tema kao što su bilježnički uredi, popisivanje stanovništva, kartografski dokumenti, povijest arhiva itd. Ta inicijativa nije donijela mnogo rezultata. Ipak, tijekom Kongresa u Moskvi 1974. ARCHIVUM je sazvao sastanak glavnih urednika arhivskih časopisa. Nakon analize 127 časopisa Michel Duchein pripremio je izvješće o otprilike njih 80: izdanja, financiranje, uredništva, periodičnost, broj stranica, jezik, rasprostranjenost i sadržaj; popis časopisa s adresama itd. bio je također objavljen. Diskusija tijekom ovog Kongresa bila je razočaravajuća: samo 6 ili 7 intervencija o manje važnim pitanjima. Ali ideja je ostala; tijekom Kongresa u Pekingu 1996. gospođa Wu, glavna urednica Kineskih arhiva (China Archives) sazvala je sličan sastanak i uspjela u stvaranju privremenog odsjeka arhivskih časopisa u ICA-i. Oko 30 urednika arhivskih časopisa bilo je prisutno na tom sastanku. Moglo se nadati da će ta inicijativa biti uspješna čak i tako ograničena. Koliko ja znam gospodin Frank Daelemans, glavna osoba belgijskog arhivskog časopisa Archives et Bibliothèques de Belgique, pristao je da sakupi, prevede na engleski i francuski, tiska i proširi godišnju tablicu sadržaja (jedan od objavljenih brojeva i od brojeva u tisku) glavnih arhivskih časopisa Unesko-Europe. Kako ja to vidim, to je prvi, ali važan korak na putu bolje suradnje. Rasprostranjenost i utjecaj ARCHIVUM nema veliku nakladu. Ne znam koliko je primjeraka tiskano u početku njegovog postojanja, ali znam broj primjeraka u zadnjih 15 godina: 2000 primjeraka tiskao je SAUR u Münchenu, od čega 1200 za članove ICA-e. Od preostalih 800 primjeraka, 20% do 50% bilo je prodano. To baš i nije značajno za časopis koji se bavi svjetskim temama. To znači da je svaki broj stigao u nacionalne arhive zemalja članica ICA-e, u nekoliko spremišta i u strukovna društva, ali i u ruke pojedinih članova. Uglavnom ipak u ruke ljudi koji su vrlo dobro poznavali djelatnost ICA-e i to zato što su aktivno sudjelovali u nekom odsjeku ili odboru. Ako je utjecaj časopisa i ograničen na ovaj mali krug znanstvenika, utjecaj izdavačke politike također bi trebao biti ograničen. Vrlo je teško odrediti stvarni utje63
