ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)

Strana - 294

Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 281-336 djela, prijepise Kurana, djela iz islamske tradicije i dogmatike te dove (molitve). Drugi svezak daje kataloški opis rukopisa djela iz islamskog prava, a treći djela iz etike i propovjedništva. Četvrti svezak, koji ovdje predstavljamo, sastavio je prof. dr. Fehim Nametak vodeći se načelom tematskog objedinjavanja rukopisa, što su ga utvrdili njegovi prethodnici: obradio je kodekse u kojima je prvo djelo iz oblasti lijepe književnosti, a prema jeziku ih podijelio na arapske, mrske i perzijske. U posebnoj su skupini alhamijado rukopisi: u njima su djela napisana arapskim pismom, a jezikom što ga njihovi autori nazivaju bosanskim (bosnevi) ili bošnjačkim (bošnakča). Ovaj svezak daje kataloški opis 616 rukopisa od kojih mnogi uz ono prvo, književno, sadrže i druga, tematski posve različita djela. U Uvodu autor izdvaja posebno vrijedne kodekse obrađenoga fonda; uz autografe nekih sarajevskih pjesnika te raskošno iluminirani prijepis Divana perzijskoga klasika Hafiza, on posebno ističe Ljetopis Mula Mustafe Bašeskije (umro 1809), koji je "kronika i nekrologij Sarajeva, ali ijedna od najstarijih zbirki narodnih priča i mudrosti nastalih na tlu Bosne." (Uvod, str. 7). Metodologija obrade kodeksa primijenjena pri sastavljanju ovoga sveska sukladna je današnjim svjetskim standardima katalogiziranja arabičkih rukopisa. Suvišno je, naime, podrobno iznositi sadržaj općepoznatih, kanonskih, često prepisivanih djela kakva se mogu naći u većini zbirki: dostaju naslov i ime autora, incipit, paleografska i kodikološka obilježja te navođenje referentne literature i podataka o rukopisima istoga djela u drugim zbirkama. Iznimno su podrobnije predstavljeni oni rukopisi kojih su podaci o autoru djela, prepisivaču, bivšim vlasnicima ili zavještačima važni za izučavanje kulturne povijesti Bosne i Hercegovine. Navođenje tih podataka pridonosi razumijevanju složena procesa prijenosa znanja i kolanja knjige na bosanskohercegovačkim prostorima. Četvrti svezak Kataloga rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke vrijedan je izvor referenci istraživačima arapske, mrske, perzijske i bošnjačke književnosti. Njegovoj obavijesnoj vrijednosti pridonose i podrobna, precizna kazala: Indeks naslova arapskim pismom (str. 465-484) i u transkripciji (str. 485-498), Indeks autora (str. 499-518), Indeks prepisivača (str. 519-523), Indeks vakifa (zakladnika) i bivših vlasnika (str. 525-530) te Indeks mjesta (str. 531-534). I na posljetku: u vrijeme pisanja ovoga prikaza objavljena su još dva sveska kataloga rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke. Sv. 5 priredio je Zejnil Fajić obradivši 450 kodeksa s ukupno 994 djela iz filozofije, logike, disputacije, historije i geografije, a sv. 6, autora Mustafe Jahića, obuhvaća 512 rukopisa s 883 djela iz gramatike arapskoga jezika. Ovakav izdavački zamah plod je uspješne suradnje voditelja Biblioteke, istraživača, arhivista i knjižničara angažiranih na zahtjevnom i op294