ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 225
A. Šoljić, Za vječno pamćenje, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 219-234 ste, pure et fideliter omni simulatione et machinatione, ac falsitate et dolo remotis scribet, leget et faciet scripturas illas quas debebit in publicam formam reducare, in membranis et non in cartis abrasis neque papireis fideliter conscribendo: necnon sententias et dicta testium donee publicata fuerint sub secreto fideliter retinebit, orphanorum, uiduarum et pupillorum et miserabilium personarum, ecclesiarum, hospitalium et pontium iura legaliter manutenebit et non erit in aliquo tractatu uel consilio in quibus ordinetur et tractetur quod Serenissimus dominus Imperator aut ipse dominus comes vitam perdant aut membrum aut capiantur mala captione: Et si hoc senserit fieri uel tractari illud impediet toto posse. Quod quidem instrumentum exinde confectum prefatus dominus Bartholomeus cornes ad maiorem cautelam iussit et fecit sui sigilli appensione muniri. Rogantes dicti dominus Bartholomeus cornes et presbiter Iohannes me Hieronymum de Sfondratis filium ipsius domini comitis notarium infrascripmm, quatenus de predictis unum et plura tenoris huiusmodi conficiam instrumenta. Actum et factum Ragusii in palatio Archiepiscopali sito intra muros civitatis Ragusii, presentibus dorn Marino Marci sacrista ecclesiae cathedralis dicte civitatis et dom Hieronymo Michaelis et dom Georgio Radani et dorn Francisco Allegreti omnibus presbiteris Ragusinis testibus idoneis ibi uocatis et rogatis et qui dixerunt se cognoscere suprascriptum dominum comitem et presbiterum Iohannem Simonis supranotatum. Budući da su za očuvanje onoga što se kao željeno medu smrtnicima ugovori najpogodnije isprave osigurane vjerodostojnom ovlasti, domišljata je oštroumnost ljudske naravi - vodeći računa o nestalnost smrtničkogpamćenja - kako ono što se učini medu ugovornim strankama ne bipodleglo slabosti zaborava, izumila službu notarijata, po kojoj se željeno treba utanačiti i dugovječno čuvati s pomoću javnog spisa. Stoga neka znaju svi koji će čitati ovu javnu ispravu da je plemeniti muž, gospodin Bartolome/ de Sfondratis iz Kremone, magistar, tajnik dubrovačke vlade, cijenjeni podanik svetoga (rimskog) carstva, na kojeg je po punini carske vlasti prenesena ovlast postavljanja notara i redovitih sudaca, kako se očito razabire iz povlastice koju je istomu za to dalo carsko vrhovništvo otvorenim pismom presvijetloga i preuzvišenoga gospodina Friedricha III, vazda uzvišenoga rimskog cara, osnaženim velikim visećim pečatom naprijed rečenoga gospodina cara, datiranim u gradu Gretz, devetog dana mjeseca veljače godine Gospodnje tisućučetiristosedamdesetosme, a tridesetosme godine njegova vladanja u svojstvu rimskoga princa i dvadesetšeste godine carske vlasti, ugarskoga pak kraljevstva devetnaeste, htijući milost iste ovlasti prenijeti na vjerodostojne, osobito sposobne i prikladne podanike carstva te povećati broj notara i redovitih sudaca, provjerivši sposobnost i čistoću vjere časnoga svećenika Ivana Simunova sa Sipana, dubrovačkoga klerika, koji je ponizno pristupio i klekao pred istoga gospodina grofa Bartolomeja te od njega odano 225
