ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 226
A. Šoljić, Za vječno pamćenje, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 219-234 zatražio da ga odlikuje povlasticom notarijata i redovite sudbene ovlasti, svakim je načinom, putem, oblikom i pravom kojim je bolje mogao istoga prezbitera Ivana Šimunova po istoj ovlasti datoj od naprijed spomenutoga svetog rimskog carstva postavio i učinio notarom i redovitim sucem te je istomu dao, prenio i odobrio službu notarijata i redovitog sudstva, pa je istoga, koji je to odano i ponizno primio, naprijed spomenutom carskom ovlasti zakonito i svečano uveo u službu perom i pernicom koje je položio u njegove ruke, uz popratni udarac pljuskom u znak poniznosti i trpeljivosti u davanju i odobravanju pa je rečeni gospodin grofBartomolejpo naprijed spomenutoj ovlasti rečenomu prezbiteru Ivanu, nazočnom, molećem i ponizno primajućem, dao i odobrio da po čitavom rimskom carstvu može dati ispisivati i objavljivati ugovore, isprave, presude, oporuke i posljednje volje i bilo koje sudske akte, te siročadi određivati hranarinu, oslobađati ih starateljstva, usvajati i pridruživati onima koji ushtjednu te kopijama i otpravcima, rješenjima o oslobađanju iz starateljstva, usvojenju, pridruživanju te bilo kojim ugovorima, potvrdama povlastica i spisima posredovati i pružati usluge onima koji zamole i zatraže primjenu ovlasti redovitoga sudstva te se njemu obrate za odluke i obrazloženja; te također činiti i javno vršiti određene druge čine za koje se zna da spadaju na službu javnog bilježnika i redovitog suca. Rečeni prezbiter Ivan spomenutom je gospodinu grofu Bartolomeju, koji nastupa umjesto i uime svetoga rimskog carstva te u svoje osobno ime, samomu svetom rimskom carstvu i njemu osobno položio vidljivu i pravu prisegu te se rečeni prezbiter Ivan, dotičući svoja prsa zakleo na sveta Božja evanđelja u rukama somenutoga gospodina grofa Bartolomej a da će kako javne tako i privatne isprave, oporuke, bilo koje sudske akte te sve ono ukupno i pojedinačno što bude trebao činiti i pisati po obvezi rečenih službi, pisati, čitati i činiti pravično, čisto i vjerno, otklonivši svaku prijetvornost i spletku te laž i prijevaru, da će spise koje treba sastavljati u javnom obliku, vjerno ispisivati na (novim) pergamenama, ne na sastruganima niti na papiru; da će isto tako čuvati tajnima presude i iskaze svjedoka dok ne budu objavljeni, da će prava siročadi, udovica, djece pod skrbništvom i bijednih osoba, crkava, bolnica i mostova štititi po zakonu i da neće biti ni u kakvom paktu ili vijeću u kojemu bi se odredilo ili dogovaralo da naš prejasni gospodin car ili sam gospodin grof izgube život ili budu osakaćeni ili opakom prijevarom zarobljeni; a ako sazna da se to zbiva ili dogovara, to će svim silama spriječiti. Zatim je ovu ispravu gospodin grof Bartolomej radi veće sigurnosti naredio i dao utvrditi svojim visećim pečatom; rečeni gospodin grof Bartolomej i prezbiter Ivan zatražili su od mene Jeronima de Sfondratis, sina istoga gospodina grofa, niže potpisanoga notara, da o naprijed rečenomu sačinim jednu i više isprava ovakog sadržaja. Utvrđeno i učinjeno u Dubrovniku, u nadbiskupskoj palači što se nalazi unutar zidina grada Dubrovnika, u nazočnosti dum Marina Markova, sakristana katedralne crkve rečenoga grada i dum Jerka Mihova i dum Dura Radanova i dum FranaAl226
