ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 221
A. Šoljić, Za vječno pamćenje, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 219-234 rije Republike - službenim spisima i knjigama loše upravlja. Da bi se u svezi s tim stanje popravilo, Senat u suglasnosti s ordinarijatom, odlučno utvrđuje pravila čuvanja, zaštite i korištenja službenih spisa i knjiga nadbiskupske kancelarije, a sebi pridržava pravo imenovanja jednoga savjesnog svećenika koji će za to biti zadužen. Usprkos čestim poticajima, pa i sustavnim mjerama, uz ostalo i kaznenim, za savjesno čuvanje službenih knjiga povremeno u gradivu Arhiva Republike nailazimo i na ozbiljne pritužbe zbog velikih propusta u njihovoj zaštiti. Znalo ih se držati u neredu, premještati, pa i neovlašteno iznositi. To je 1557. poprimilo dramatične razmjere i izazvalo pravu uzbunu. Ustanovilo se, naime, da nedostaju neke knjige prodaja i presuda, stoje naravno ocijenjeno kao veoma štetno. Tim povodom gradski su providnici po nalogu Senata predložili niz mjera za saniranje stanja u notari jatu i kancelariji. One su uključivale preuređenje prostora u kojemu se drže službene knjige, zatim režim čuvanja i korištenja, imenovanje dvaju pomoćnika u tim dvjema službama, koji će brinuti o tomu da se svaka knjiga nakon uporabe odmah vrati na svoje mjesto, da nitko osim taksativno nabrojenih službenika ne može ulaziti u prostor gdje se čuvaju službene knjige. Zapriječena je i visoka kazna za prekršitelje, to jest i osobama koje bi neovlaštene ušle u prostor za knjige, a i pomoćnicima koji su bili zaduženi da to ne dopuste. Zaključno je donesena važna zabrana: ubuduće se u spremištu ispod prostorije za službene knjige ne smije držati prah za lumbarde, što se do tada zlouporabom prakticiralo. Jedna od knjiga prodaja što su 1557.bile izgubljene, nađenajetek 1582! Povodom toga u nju je unesena sažeta napomena "ad perpetuam memoriam", koja pronalaženje knjige označuje kao doista providonosni događaj te dodaje i to, daje nakon pronalaženja knjiga preuvezana, jer je bila u lošem stanju 3 . Osim nemara, koji je u spomenutom nestanku knjiga bio dosta vjerojatan uzrok, u međuvremenu je destrukcijom memorije zaprijetilo nešto daleko zloćudnije. Naime, Senat 1576. ustanovljuje da su nestale čak tri važne knjige: knjige dugova iz notarijata te knjige raznih predmeta i "aptagi" iz kancelarije 4 . Očito se radilo o ciljanom otuđivanju knjiga. 5. siječnja 1576. vrtoglavo visokom nagradom Senat je motivirao prijavu krađe. Kradljivac je doista prijavljen, pa je Nikola Rofe osuđen na smrt vješanjem. Ova akcija jest urodila plodom, ali ne onako brzo kako je zaključio - inače izvanredno temeljiti Z. Sundrica, koji se poziva na informaciju M. Pantića. Naime, po Šundrici je već nakon devet dana, tj. 14. siječnja te godine krivac po odluci Senata 3 Još je tridesetak godina ranije, 21. listopada 1525. Senat odobrio Knezu i Malom vijeću sve potrebne troškove za popravak, preuvezivanje i opremu knjiga notarijata i kancelarije. Usp. navedeni članak Z. Šundrice, str. 28. 4 Značenje "aptaga" objašnjava V. Foretić u "Prijegledu stanja fondova, zbirki i skupina Državnog arhiva u Dubrovniku na dan 22. travnja 1955", Arhivist, Beograd, br. 2/1955. 221
