ARHIVSKI VJESNIK 42. (ZAGREB, 1999.)
Strana - 70
V. Žumer, Politika akvizicije i kriteriji vrednovanja: profesionalni i politički aspekti, Arh. vjesn., god. 42 (1990), str. 53-77 1. "Dokaznu vrijednost" (evidential value) tj. onima koji dokazuju nastanak, strukturu, funkcije, razvoj, djelovanje i aktivnosti institucija. Oni stoga imaju značaj za povijest nastanka i razvoja stvaratelja, za njegove profesionalne zadatke, upravljanje i poslovanje. Pojam "dokazna vrijednost" ne znači dokaznu vrijednost u pravnom smislu, nego dokaznu vrijednost postojanja i djelovanja institucije. 2. "Obavijesnu vrijednost" (informational value) o osobama, stvarima, događajima i pojavama, pri kojoj je odlučujući kriterij jedinstvenost podataka ili dokumenata, oblik podataka ili dokumenata i značenje podataka i informacija. Pod "osobama" Schellenberg podrazumijeva kako pravne tako i fizičke osobe, pod pojmom "stvari" materijalne predmete i stvari, zgrade, mjesta i dr. U okviru podjele na gradivo s dokaznom vrijednosti i gradivo s obavijesnom vrijednosti o osobama, stvarima i događajima, autor nesistematski navodi različita načela i kriterije vrednovanja pojedinih vrsta modernog masovnog gradiva u SAD-u (načelo izvornosti ili jedinstvenosti dokumenata, podataka i informacija i njihovo ponavljanje, dupliciranje i koncentracija, načelo oblika dokumenata i oblika podataka i informacija, kriterij značenja sadržaja, značenje stvaratelja i autora gradiva, starost dokumenata, načelo statističkih uzoraka i načelo uzoraka prema posebnim kriterijima - npr. reprezentativni, tipični, egzemplarni uzorci) i često ih uspoređuje s tadašnjim, važećim evropskim načelima ili "shvaćanjima" vrednovanja. Dosada je u stručnoj literaturi sistematično i na teoretskoj razini, iako bez konkretnih primjera, načela i kriterije vrednovanja ("elementi vrednovanja") najdetaljnije iznio F. Boles u knjizi "Arhivsko vrednovanje" iz 1991. godine. 26 U njoj je na osnovi ispitivanja vrlo opsežne stručne literature o vrednovanju, objavljene na engleskom jeziku, od 1940-ih nadalje, prvenstveno u SAD-u, shematski prikazao ne samo načela vrednovanja, nego ih je rangirao s obzirom na značenje koje su im pripisali autori u relevantnoj literaturi. F. Boles shematski razvrstava kriterije vrednovanja u tri glavne skupine: I. Kriteriji informacijske vrijednosti 1. Sadržajna analiza: a) značenje sadržaja gradiva b) vremenski raspon ili vrijeme nastanka c) cjelovitost d) vjerodostojnost podataka e) odnos stvaratelja prema sadržaju 2. Korištenje gradiva: 26 Frank Boles, Archivai appraisal, New York - London 1991. 70
