ARHIVSKI VJESNIK 42. (ZAGREB, 1999.)
Strana - 32
J. Kolanović, Autonomija arhivske službe, Arh. vjcsn., god. 42(1999), str. 29-42 znanstvenoga gledišta vrijeđanje prinos razvoju arhivistike kao znanosti. Međutim, nastao u određenom političkom sustavu, bio je u potpunosti ideologiziran i svu je arhivsku teoriju i praksu podređivao teoriji marksizma i lenjinizma, kao osnovnom mjerilu vrednovanja i obrade arhivskoga gradiva. Arhivistika i arhivska služba koncipirani su kao dio ideologiziranoga sustava. Međutim, više od takve ideologizirane postavke (koja se i danas iz toga udžbenika može lako izbaciti i on ima svoje vrijednosti), kobne su bile njegove posljedice na razvoj arhivske službe. Iz tako postavljene ideologizirane arhivistike kao znanosti proizlazile su praktične posljedice, koje su imale značenja za zaštitu i obradu arhivskog gradiva. Ponajprije, data je koncepcija kategorizacije imatelja, a to će reći, utvrđivanje prioriteta na koje se mora staviti naglasak u arhivskoj praksi. U tome prvenstvo dobiva vladajuća politička partija, kao glavni "nosilac povijesnoga razvoja". Apsolutna prednost se stoga daje samo jednoj kategoriji arhivskoga gradiva. U tom pogledu utvrđenje i sustav vrednovanja arhivskoga gradiva, koji samo služi tako ideologizirano postavljenoj arhivistici. Vrednovanje arhivskoga gradiva ne proistječe iz objektivnih kriterija, vlastitih arhivistici kao znanosti, nego se temelji na principima koji su "izvan struke", nametnuti politikom. Na području bivše Jugoslavije, primjerice, takav ideologizirani pristup nije bio prisutan u arhivskoj teoriji, ali gaje nametala arhivska praksa. Spomenut ću samo dvije činjenice. U praksi, prednost se davala obradi arhivskoga gradiva koje je bilo značajno za "revolucionarne, napredne pokrete" i strujanja. Pojedine vrste arhivskoga gradiva (onoga koje sadrži podatke o socijalističkoj revoluciji, posebno o Drugom svjetskom ratu) obrađivane su do u pojedinosti, dok je tek u drugome redu bila obrada arhivskoga gradiva koje nije bilo svjedočanstvo o "naprednom pokretu". Drugi primjer odnosi se na vrednovanje arhivskoga gradiva. Tako u Pravilniku o odabiranju i izlučivanju registraturne građe u Republici Hrvatskoj iz 1981. godine, izrijekom se nalaže u članku 6: "Registraturne cjeline što su nastale djelovanjem organa i organizacija NOB-a čuvaju se neokrnjene i iz njih se ne vrši izlučivanje. Jednako se čuvaju i dijelovi, odnosno sačuvani fragmenti takvih registraturnih cjelina. Kod izlučivanja iz ostalih registraturnih cjelina nastalih u 19. i 20. stoljeću treba sačuvati svu građu s podacima u kojima se u bilo kojem vidu odražava povijest radničkog pokreta, Saveza komunista Jugoslavije i NOB-a" (NN SRH 36/1981). Taj primjer vrednovanja u zemljama bivšega komunističkoga sustava nije osamljen. Na Okruglom stolu u VVashingtonu iznesena su razmišljanja o vrednovanju gradiva zabranjenih pokreta u pojedinim zemljama, posebno u Africi, gdje su se, u obrnutom procesu, uništavale informacije pojedinih revolucionarnih pokreta. Na ovom skupu problematika autonomije arhiva razmotrit će se u širokom spektru pitanja koja su značajna ne samo za zemlje u tranziciji nego i za većinu dru32
