ARHIVSKI VJESNIK 42. (ZAGREB, 1999.)
Strana - 31
J. Kolanović, Autonomija arhivske službe, Arh. vjcsn., god. 42(1999), str. 29-42 ustanove, gdje menadžeri mogu obavljati odgovorne dužnosti i koordinirati rad profesionalaca, već je riječ o sustavu kontrole koji se prvenstveno provodio preko tzv. politike kadrova. Takav sustav stvarao je usmjerenu kontrolu i nadzor u arhivskim ustanovama. Čini se da i nakon sloma totalitarnih sustava, pa i u zemljama razvijene demokracije, ovo pitanje i dalje ostaje otvoreno. b) Drugi elemenat kontrole arhiva u totalitarnim sustavima sastojao se u selektivnom pristupu arhivskome gradivu, stoje dovodilo do sustava koji se može nazvati "prešućena povijest". Budući daje povijest bila u funkciji politike, dokumenti - posebno oni o suvremenoj povijesti - bili su strogo nadgledani i pristup je bio potpuno omogućen samo "državnim povjesničarima". Tek će buduća istraživanja pokazati koliko je politika "prešućivane povijesti" imala utjecaja na razvoj mentaliteta, ali i političkoga razvoja u nekim zemljama: skrivana i prešućivana istina stvarala je krivu sliku prošlosti i često bila izvorom manipulacije povijesti i oblik gušenja demokratskoga razvoja. A i više od toga. Budući da su se neke istine skrivale i nije se dopuštalo upoznati punu povijesnu istinu, to je imalo kobnih posljedica posebice u višenacionalnim državama. Neke povijesne ličnosti nisu se smjele gotovo ni spominjati, prešućivani su podaci i skrivana svjedočanstva. Primjerice, kod održavanja nekih izložbi, naprosto su se iz slika rezali pojedini likovi, jer su oni bili "izopćeni" iz povijesnoga sjećanja te se na njih htjelo primijeniti ono kruto pravilo iz rimskoga razdoblja "nomen memoriae damnatum" - ime kojemu se imao zatrti svaki trag. Pojedini dokumenti koji su bacali drugačije svjetlo od onoga dirigirane politike, bili su skrivani oku objektivnih povjesničara i javnosti. Spomenimo ovdje i izložbu koju je 1998. godine organizirala češka novinska agencija ČTK pod naslovom "Zabranjena povijest" (usp. Vjesnik, 28. listopada 1998), a koja izuzetno dobro ilustrira ovisnost arhiva o politici. Na izložbi je predstavljen reprezentativni izbor cenzuriranih fotografija i dokumenata arhiva ČTK iz razdoblja totalitarnoga režima njemačkoga protektorata 1939-1945. i doba komunizma 1948-1989. Na izložbi su prikazane fotografije koje su bile obuhvaćene raznim oblicima i stupnjevima cenzure, kao npr. "ne smije u tisak", "ne koristi", "zabranila cenzura", "nepodobna osoba", "zabranjeno" i si. S mnogih slika retuširanjem su uklonjene nepodobne ličnosti, koje su "tijekom povijesti" od najuglednijih rukovodilaca postale "narodni neprijatelji". c) Autonomija arhiva ima i svoje šire korijene: ona počinje poimanjem arhivske službe i arhivistike kao znanstvene discipline i primjenom nekih osnovnih načela arhivistike (kao što je primjerice vrednovanje arhivskoga gradiva) te prioriteta koje postavlja arhivska služba neke zemlje, primjerice u obradi arhivskoga gradiva kako bi bilo dostupno široj javnosti (prioritet obrade). Možda je najdrastičniji primjer ideologizirane arhivske službe izražen u udžbeniku bivše DDR "Archivistik" napisanom 80-ih godina. Taj udžbenik sa stručnoga i 31
