ARHIVSKI VJESNIK 41. (ZAGREB, 1998.)
Strana - 89
D. Pilipović, Restauriranje zemljopisnih karata, Arh. vjesn., god. 41 (1998), str. 87-94 položenih karata u ladicama, ali zbog prostornih ograničenja to je nemoguće za svo gradivo velikih formata. Restauriranje Prije restauriranja karta se fotografira kako bi se kasnije mogla vidjeti sva oštećenja. Međutim, ukoliko je karta prethodno bila kasirana na platno, koje se tijekom vremena zaprljalo, na fotografiji se ne može primijetiti da neki dijelovi nedostaju, a što će nakon restauriranja, kada se umjesto njih umetne popuna, biti vrlo uočljivo. Isto tako, na fotografiji se ne mogu primijetiti sitne pukotine, pregibi ili kalanje papira. Zato je potreban i detaljan opis svake karte koja se restaurira. Primjerice, na kakvoj je podlozi crtež (papir ručne ili industrijske proizvodnje ili neki drugi materijal), da lije i kako crtež koloriran, da lije i kako kasiran i prethodno već popravljan te kakva su oštećenja. Najčešća oštećenja, osim već opisanih mehaničkih oštećenja, su i mrlje od vode, ljepila, plijesni, prstiju, muha i blata. Također je potrebno opisati sva oštećenja boje i teksta te dijelove koji nedostaju. Nakon detaljnog opisa potrebno je kartu prvo očistiti od prašine. Svrha čišćenja nije samo estetska i provodi se u cilju uklanjanja prašine s površine karte da bi se spriječilo prodiranje čestica prašine u papir tijekom restauriranja. To se radi mekim kistom, krpom ili tamponom vate te gumicom, pažljivo, da se ne ošteti papir. Na kartama se ponekad nalaze zabilješke pisane grafitnom olovkom. Očisti li se čitava površina gumicom, a ta mjesta ostave neočišćena ili se samo lagano pređu gumicom, da bi se sačuvao tekst, tada se pojavljuje veliki kontrast između dobro očišćenih dijelova i onih slabije čišćenih. Na taj se način dobivaju slabi estetski rezultati. Da bi se jednoliko očistila karta i sačuvao tekst pisan olovkom, služimo se tzv. "document cleaning pads" tako da iz vrećice istisnemo usitnjena zrnca gumice za brisanje i nježno dlanom prevaljamo preko karte. Nakon toga ostatke gumice iščetkamo mekim kistom. Ako j e karta kasirana na platno i ima pukotine, zrnca gumice mogu se zavući u njih, pa ih je potrebno isisati posebnim usisavačem za prašinu. Zbog rizika da tako izgubimo i djelić karte koji je gotovo otkinut, usisavati možemo preko zaštitne mrežice koju položimo na kartu. Kod jače prašnjavih karata ovakvim načinom postižemo skromnije rezultate nego klasičnim brisanjem gumicom. Zato, kad god je to moguće, bolje je koristiti običnu, mekanu gumicu za brisanje. Da ne bi nastali tragovi brisanja, koji se naročito ističu nakon neutralizacije papira, uvijek treba brisati jednoličnim pritiskom, kružnim pokretima. Karta se čisti i s prednje, na kojoj je crtež, i sa stražnje strane. Ako je karta prethodno bila kasirana, staro platno se skida. Ono je obično lagano pričvršćeno, jer je staro ljepilo već oslabilo, pa se platno počinje nježno vući s jednog kraja. Na mjestima gdje se papir čvršće drži može doći do karanja. Tu se pomažemo skalpelom, pažljivo razdvajajući platno od papira. Ako je potrebno ta se mjesta navlaže vlažnom spužvom, ali vrlo pažljivo, kako voda ne bi pro89
