ARHIVSKI VJESNIK 41. (ZAGREB, 1998.)
Strana - 90
D. Pilipović, Restauriranje zemljopisnih karata, Arh. vjesn., god. 41 (1998), str. 87-94 močila na prednju stranu. U tom slučaju, na tom bi mjestu, zbog nejednolikog isparavanja i prisutnih nečistoća u papiru ostala mrlja, koja se kasnije neće moći odstraniti. Možemo se poslužiti i s tzv. "préservation pencil", uređajem s kojim možemo usmjeriti paru na mjesto koje želimo razlijepiti. Željenu temperaturu možemo regulirati, a paru usmjeriti točno na mjesto koje želimo. Kada je staro platno skinuto, ako su sredstva kojima je karta kolorirana i tekst na njoj postojani, karta se može neutralizirati u vodenoj otopini. Zbog ograničavajuće veličine kada za neutralizaciju, ona se često izvodi na stolu, čija se površina prema potrebi proširuje. Važno je osigurati da dijelovi karte (naročito kada je ona mokra) ne vise preko rubova stola, jer se u tom slučaju mogu vrlo lako dodatno oštetiti. Vodenu otopinu možemo lagano prelijevati preko karte ili ju vlažiti mokrom spužvom. Vodu nanosimo na prednji dio karte, jednoliko po cijeloj površini. Tada skidamo preostali sloj starog ljepila, nježno prelazeći skalpelom ili vlažnom spužvicom. Ako se staro ljepilo dobro ne ukloni, nakon kasiranja na novo platno na tim će mjestima doći do stezanja papira što se očituje u stvaranju nabora na papiru. Nakon neutralizacije, stražnju stranu karte premazujemo rijetkim ljepilom (metil-celuloza otopljena u vodi) kako bismo nadoknadili tijekom vremena izgubljeno punilo (koje se tijekom izrade papira ručne proizvodnje dodaje kako bi papir dobio potrebnu čvrstoću). Ovako pripremljena karta može se kasirati na novo pamučno platno. Kasiranje je najbolja metoda, jer se na taj način jednoliko ojačava čitava površina karte. Platno na koje će se kasirati izreže se tako daje nešto veće od površine karte, pričvrsti se na dasku uz ravnomjerno rastezanje, pazeći pritom da smjer tkanja vlakna platna prati smjer vlakna papira ručne izrade. Da bi se izbjeglo nejednoliko rastezanje platna i papira potrebno je platno prethodno navlažiti, a kasirati tek kada se osuši. U protivnom, stavi li se karta na platno koje nije prethodno namočeno, ono će se namočiti od ljepila koje sadržava vodu. Tako će se karta, koja je stražnjom stranom zalijepljena na platno, već početi sušiti na zraku, dok će platnu trebati puno više vremena za sušenje. Neravnomjerno sušenje uzrokovat će različito rastezanje papira i platna, pa se pukotine u papiru mogu još povećati, posebice ukoliko se nije pazilo na smjer vlakna. Karta se nanosi na platno čim se ono premaze tankim slojem ljepila, čija gustoća ovisi o debljini papira. Zbog veličine karata i mehaničkih oštećenja na njima (osobito kada karta "visi o niti" na više mjesta) za to je potrebno više osoba. Kod nestručnog i nepažljivog stavljanja karte na platno mogu nastati nova oštećenja zbog klizanja karte po ljepilu, pa taj posao trebaju obavljati restauratori s iskustvom. Da bi se karta poravnala i istisnuo višak ljepila, karta se lagano prevalja mekim gumenim valjkom preko bugačice ili polietilenske folije. Ljepilo koje procuri kroz pukotine karte treba odmah obrisati, jer će na tim mjestima ostati mrlje. Kada se karta potpuno osuši nadomještaju se dijelovi koji nedostaju popunama od japanskog papi90
