ARHIVSKI VJESNIK 41. (ZAGREB, 1998.)
Strana - 52
R. Brown, Funkcionalno vrednovanje u Državnom arhivu Kanade, Arh. vjesn., god. 41 (1998), str. 51-65 unapređenje postupka vrednovanja. Na dvama praktičnim primjerima pokazuje se na koji je način funkcionalno vrednovanje moguće primijeniti i u registraturnim sustavima čija struktura ne odgovara pretpostavkama funkcionalnog vrednovanja, na način da se sačuvaju njegove prednosti u pogledu metodološke dosljednosti i mogućnosti obrade velikih količina gradiva. U monografiji koja se nedavno pojavila na stranicama Archives and Manuscripts, australski arhivist Chris Hurley izazvao je čitaoce provokativnim naslovom (pitanjem): Što je, ako uopće išta, funkcija? Dozvolite mi da danas počnem drugim jednako oštrim i srodnim pitanjem: Što je, ako uopće išta, funkcionalno vrednovanje? Za arhiviste ne postoji jednostavan i lagan odgovor niti na jedno od ovih pitanja. Pregled arhivske literature čini očitim da nedostaje suglasnost o značenju pojma funkcije unutar arhivske struke. No, ta činjenica bi mogla više značiti nešto poput "lažnoga traga", nego što predstavlja izazovan problem za arhivsku teoriju. Nju ne treba, barem prema mome mišljenju, smatrati tako važnim pitanjem kakvim se općenito smatra. Ako pogledamo znanstvene discipline, kao što su sociologija, socio-antropologija, socijalna teorija, političke znanosti i javna uprava, a isto tako i poticajno planiranje poslovnih sustava, teoriju organizacije i teoriju strukturiranih sustava, naći ćemo mnoštvo funkcionalnih modela i definicija pojma funkcije, koje se mogu koristiti ili prilagoditi za upotrebu u arhivskoj teoriji. Onako kako ja vidim stvari, sve dok se neka definicija funkcije i njenih elemenata, onako kako ju je neki arhiv prihvatio, konzistentno primjenjuje na arhivske postupke; sve dok se ta definicija pokazuje relevantnom za stvaratelje dokumenata i događaje iz kojih nastaju dokumenti, a za koje je arhiv ovlašten da procjenjuje, čuva i opisuje pisane dokaze o njima; sve dok ta definicija zadovoljava šire operativne svrhe i ciljeve arhiva, ne vidim daje neko tumačenje pojma funkcije bolje od drugog. Radije vjerujem kako je pitanje definicije više stvar odluke o onoj interpretaciji funkcije koja najviše odgovara danom operativnom i intelektualnom okruženju arhiva, uključujući koncepcije "rađene po mjeri". Bez sumnje, ovdje nema neke univerzalne arhivske istine ili jedne velike arhivske teorije. Npr. poslovni dokumenti koji imaju dugotrajnu vrijednost za arhiv neke banke ili proizvođača lijekova, možda neće imati istu vrijednost za arhivsku ustanovu odgovornu za čuvanje arhivske baštine državnih tijela, uključujući ona koja su nadležna za bankarstvo ili javno zdravstvo. Potpuno je shvatljivo da će definicija i modaliteti pojma funkcije prihvaćeni od arhiva u ovim raznim okruženjima biti uobličeni različitim teorijskim i metodološkim modelima koji vode do različitih strategija vrednovanja te na kraju do različitog odabira gradiva. Mislim daje važnije i problematični] e kako je određeni arhiv odlučio uključiti pojam funkcije, ma kako on bio pojmovno artikuliran, u svoje postupke vrednovanja 52
