ARHIVSKI VJESNIK 41. (ZAGREB, 1998.)
Strana - 53
R. Brown, Funkcionalno vrednovanje u Državnom arhivu Kanade, Arh. vjesn., god. 41 (1998), str. 51-65 gradiva. Tu se također može naći dosta različitih formulacija: Logički model nizozemskog projekta PIVOT; Gever strategija Državnog arhiva Švicarske; Strategija makro-vrednovanja Državnog arhiva Kanade; strategije upravljanja informacijama država Vermont i Alabama; funkcionalni model dokumentacijske vrijednosti u upravljanju i čuvanju pisanih dokumenata, izrađen od strane Pittsburškog Projekta o elektroničkim zapisima i prihvaćen u Australiji, navedimo samo neke. Promatrajući općenito ove prijedloge, ipak je moguće identificirati određene zajedničke elemente, barem onoliko koliko se institucije, koje sada prihvaćaju ili prakticiraju tehnike funkcionalnog vrednovanja, općenito slažu glede nekoliko temeljnih i međusobno povezanih točaka: 1) više nije moguće ili nije izvedivo, uzevši u obzir preobilje suvremenih pisanih informacija ili njihov prolazan karakter u elektroničkom obliku, temeljiti odluke o vrednovanju i čuvanju gradiva na analizi samih dokumenata; 2) arhivsku vrijednost dokumenata je moguće logičnije i efikasnije izvesti skupno unutar organizacijskog konteksta i intelektualnih procesa u kojima su nastali, negoli u odnosu na taksonomije uočenih vrijednosti dokumenata, napose njihove potencijalne vrijednosti za povijesna istraživanja ili druge istraživačke svrhe; i 3) kontekst ili provenijencija stvaranja dokumenata u organizaciji racionalnije je vezana uz sistemske procese, funkcije, akcije i transakcije koji pokreću stvaranje dokumenata unutar njihova institucionalnog okvira, negoli uz administrativne strukture temeljene na raspodjeli sredstava, vlasti, autoritetu i hijerarhijskim odnosima. Prihvaćanjem ovih osnovnih hipoteza, bez obzira kako su one modificirane ili definirane, arhivi koji se drže funkcionalnog vrednovanja izazivaju tri drevna stupa tradicionalne arhivistike: 1) dokument je isključivi predmet interesa arhiva; 2) koncept arhivske provenijencije vezanje isključivo uz administrativni kontekst; i 3) vrijednost gradiva temelji se na njegovoj sadašnjoj ili predviđenoj važnosti za istraživanje. Kada se govori o vrednovanju ovo znači da se dokumenti procjenjuju skupno u kontekstu razine ili položaja stvaratelja gradiva, kojeg se shvaća kao poslovnu funkciju ili proces radije negoli kao jedan administrativni ured ili organizacijsku strukturu. To istodobno znači da analiza dokumenata više ne zauzima vodeće mjesto u donošenju odluka o vrijednosti ili statusu gradiva. U stvari, neke strategije funkcionalnog vrednovanja predlažu da se dokumenti u potpunosti zaobiđu kao predmet interesa arhiva (npr. Projekt PIVOT). Općenito se unutar ove osnovne suglasnosi sadašnjih teorija funkcionalnog vrednovanja smatra da poslovne funkcije i procesi da53
