ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 67

T. Mušnjak, Školovanje stručnjaka na području konzerviranja i restauriranja pisane baštine, Arh. vjesn., god. 40(1997) str. 63-69 stručni ispit. Samo jedan konzervator ima praksu u inozemnim laboratorijima za restauraciju, a prvi put prije dvije godine jedan je konzervator poslan na dvomjesečni ICRROM-ov tečaj za restauriranje papira. Oba konzervatora rade u Središnjem laboratoriju. Preparatorima je i knjigovežama nepoznavanje jezika zapreka za praksu u inozemstvu. Njih se putem redovitih instruktaža i posjeta Središnjem laboratoriju za konzervaciju i restauraciju nastoji upoznati s novim dostignućima na tom području. Prošle smo godine, u okviru suradnje s Državnim arhivom Slovačke, započeli sa stručnim usavršavanjem naših djelatnika u njihovom Laboratoriju za restauraciju. Tako je knjigoveža - specijalist za stare uveze proveo tjedan dana u ovom Laboratoriju na usavršavanju tehnika starih uveza. Postoji još jedan veliki problem koji je nastao zbog nedostatka školovanja, a to je odijeljenost rada na restauriranju od uveza, kada se radi o konzerviranju i restauriranju knjiga. Knjigoveža je u arhivu potreban, ali za preuvezivanje knjiga koje ne trebaju konzervatorsko-restauratorske zahvate i uvezivanje novih koje nastaju u samom arhivističkom radu ili su s njim povezane (inventari, vodiči, razni popisi, kseroks-kopije stručne literature i dr.) te izradu standardne zaštitne ambalaže. Naravno, kriterij za otvaranje jednog takvog mjesta mora biti i veličina arhiva i količina novih knjiga koje treba uvezati. No i knjigoveže za nove uveze moraju se pridržavati pravila konzervatorske struke u pogledu pomoćnih materijala što će ih koristiti. Nasuprot tome, rad na restauriranju knjiga, posebice onih starih, ne smije biti odijeljen od uveza - to se prema našim iskustvima pokazalo vrlo lošim u praksi. Događalo nam se, naime, u Središnjem laboratoriju da neke restaurirane knjige jako dugo čekaju na uvez zbog problema s knjigovežama (promjena radnog mjesta, dugotrajno traženje novog čovjeka, kojega je potom trebalo uvoditi u posao i si.). Posljednje dvije godine u Središnjem laboratoriju radimo na educiranju novog profila mladih preparatora - od samog ih početka učimo da restauriraju i uvezuju knjige. Ovdje treba spomenuti preparatora iz Restauratorske radionice Povijesnog arhiva u Pazinu, koji vrlo uspješno radi i na restauriranju i na uvezivanju. Sličan je slučaj i u Povijesnom arhivu u Osijeku. U Središnjem laboratoriju za konzervaciju i restauraciju Hrvatskoga državnog arhiva educiramo posljednjih godina i preparatore/knjigoveže, ne samo regionalnih arhiva, već i Nacionalne i sveučilišne knjižnice te drugih ustanova da uvezuju/restauriraju knjige. Sljedeći veliki problem s kojim se zbog nedostatka školovanja susrećemo u praksi jest neprirodna podjela u našem zvanju, koja je proizišla iz prilagodbe stručnim zvanjima arhivista. Kako smo radili i radimo među arhivistima, a imamo djelatnike različitih stupnjeva naobrazbe (KV, SSS, VKV, VSS), da bismo ih mogli vrednovati morali smo se prilagoditi sredinama u kojima radimo - arhivistima i bibliotekarima. Tako u našoj struci postoje sljedeća zvanja: preparator (SSS), knjigoveža za novije uveze (SSS), viši preparator (SSS s dugogodišnjim isku67