ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 288

Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 40 (1997) str. 283-331 slučajevi kada se u odjeljku Knjige, monografije i posebno tiskani radovi, uz citirani rad nastavnika nađe primjedba "Rukopis autogr.", a istovremeno se u posebnom odjeljku Rukopisi citira tuđi autograf kao rukopis tog istog nastavnika (konkretan slučaj A. Egersdorfer, no i inače)?! Nadalje, upitno je mogu li školska skripta rukopisi autografi studenata - biti dio građe za bibliografiju nastavnika. Uvodno slovo otklonilo bi, zacijelo, mnoge od ovih i sličnih nejasnoća. Čudan je primjer s građom za bibliografiju A. F. Albelyja: čitatelj bi mogao steći dojam da djelo Rudimenta politicae universalis aerarii do 1996. nije postojalo. Valja se odlučiti za dataciju Stjenka Vranjicana ili Elizabete Palanović, no rukopis je svakako napisan dvadesetih godina 19. stoljeća, što se u građi ne vidi. S druge strane, uočljivo je da se za jedan dio nastavnika u knjizi IV/

1 pojavio niz novih, u prethodnim svescima nepostojećih, podataka o rođenju ili smrti, što valja pohvaliti to više zbog brzog tempa izdavanja. Opet, u proslovima se za spominjana tri biobibliografska sveska barata netočnim podacima. Doista se radi o ukupnomu broju od 95 nastavnika, no valja reći i to, da se za 22 od njih ne donosi nikakva literatura, za 10 nije utvrđeno da imaju ikakva djela, a za osmoricu nema ni jednog ni drugog. U knjigama I/l i II/l dobro bi došlo kazalo imena, a čitatelj bi možda želio znati i tko je zaslužan za brojne, iznimno dobrodošle, priloge odnosno popise u prilozima. Valjalo ga (ih) je imenovati. Uza sve primjedbe, može se reći daje Spomenica postavila temelj studioznomu pristupu pravnoj povijesti te proučavanju uloge prava i pravnika u javnomu životu Hrvatske. Sistematizirajući staro i donoseći dosta novog, za nekoje vrijeme dovela struku u žarište zanimanja kulturne javnosti. Ne ostajući samo na tome, Fakultetje dao primjer drugim znanstvenim i kulturnim ustanovama u Hrvatskoj kako treba raditi. Utoliko više, posebice veseli sudjelovanje mlađe generacije pravnih povjesničara u projektu: njihov angažman zalog je za budućnost ovako ambiciozno zamišljena posla. Sustavna briga na očuvanju baštine Fakulteta i njezinoj svekolikoj promociji tako će se zacijelo nastaviti i u narednom razdoblju. S nestrpljenjem očekujući objavljivanje već najavljene pete knjige s ispravama iz povijesti Fakulteta, uredniku i suradnicima na projektu ostaje samo čestitati. Bravo pravnici! Mehna Lučić Ante Sekulić, Pavlinski prinosi hrvatskoj književnosti. Sekcija DHK i Hrvatskoga PEN-a za proučavanje književnosti u hrvatskom iseljeništvu. Prinosi za povijest književnosti u Hrvata, knj. 6, Zagreb 1997,

1-IX + 1-504. Knjiga je utemeljena na arhivskom gradivu i objavljenoj literaturi (knjigama, raspravama, člancima), a ta oba temelja svoje monografije o pavlinima dr. Sekulić povezuje u jedan sustav, jednu cjelinu, jednu zamisao. Upravo ta moć stvaranja 288