ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)
Strana - 289
Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 40 (1997) str. 283-331 sustavnosti obilnog i raskošnog povijesnog gradiva samo je jedna od premnogih autorovih zasluga za izvanrednu poruku, što ju je isporučio hrvatskoj kulturnoj i znanstvenoj javnosti. S pravom, budući daje pavlinski red od sredine 13. stoljeća, pa sve do 1786. godine dijelio sudbinu s hrvatskim narodom preko svojih članova odgojitelja mladeži, promicatelja vjerskoga i prosvjetnoga rada, pisaca i širitelja knjige, umjetnosti i kulture, sudionika i graditelja društvenoga života, veoma čestih savjetnika, tješitelja i zagovornika hrvatskoga puka. Tridesetak godina poslije neobjavljenog rada zagrebačkoga kanonika Kamila Dočkala o pavlinima među Hrvatima, koji je, nažalost, ostao nepoznat hrvatskoj javnosti, pojavljuje se Sekulićeva knjiga, proširena i nadopunjena povijesnim vrelima iz Beča, Budimpešte, Parna, iz hrvatskih arhivskih ustanova, poglavito iz Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu. Knjiga Ante Sekulića "Pavlinski prinosi hrvatskoj književnosti" sastoji se iz dva dijela, bolje reći iz dvije cjeline. U prvom se dijelu, odnosno prvoj cjelini, govori općenito o pavlinima s pregledom povijesti pavlinskih samostana u Hrvatskoj, a u drugom dijelu donosi mnoštvo podataka o znanstvenim, prosvjetnim, odgojnim i književnim prinosima hrvatskih pavlina hrvatskoj kulturi i znanosti. Možda je sâm autor izrekao svrhu svoga rada, kada je napisao da tim brojnim podacima želi potaknuti nova istraživanja odnosno nova otkrivanja o crkvenom redu, koji je tijekom pet stoljeća bio nerazdvojiva sastavnica hrvatskoga društvenoga, crkvenoga, Imlturnoga i znanstvenoga života. Prvi dio knjige ima naslov "Pavlini među Hrvatima", s uvodom, kraticama, popisom arhivskoga gradiva i literaturom. Zatim slijede podnaslovi: Pavlini; Najstariji samostani pavlina u nas (Dubica, Bačka, Garić, Batina, Remete, Ulimje); Pregledni popis pavlinskih samostana u Hrvatskoj. Drugi dio knjige ima naslov "Pavlinski prinosi hrvatskoj književnosti" s ovim podnaslovima: Pristupna načela; Lepoglava, duhovno i kulturno središte hrvatskih pavlina; Srednja i visoka učilišta hrvatskih pavlina; Imenik lepoglavskih profesora; Pisci povijesti pavlinskoga reda; Pavlinska glagoljaška baština; Utišinovićevi poticaji i prinosi književnosti; Prinos povijesti hrvatskih pavlina; Prosvjetni i odgojni rad zagrebačkih biskupa pavlina (Borkovićev udjel u napretku pavlinskoga reda u hrvatskom društveno-državnom životu; Mirko Esterházy biskup prosvjetiteljskoga stoljeća); Ivan Belostenec; Pisac Josip Bedeković Komorski; Gašpar Malečić pavlinski i hrvatski velikan; Nikola Benger; Hilarion Gašparotti; Ivan Krištolovec pavlin i hrvatski pisac; Tito Brezovački; Manje poznati pavlinski prinositelji našoj kulturi; Zaglavne misli; Sažetak na njemačkom jeziku; Kazalo imena. Iz naslova i podnaslova vidljivo je daje u knjizi riječ o tipičnom znanstvenom radu iz povijesti književnosti, i to hrvatske književnosti. Sekcija Društva hrvatskih književnika za proučavanje književnosti u hrvatskom iseljeništvu uvrstila ju je kao svoju šestu po redu knjigu, od kojih su četiri Sekulićeve. Riječ je uistinu o vitalnoj sekciji DHK-a, o neiscrpivoj Sekulićevoj energiji, o časnosti kojom se dao na pisanje 289
