ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 256

Izvješća, Arh. vjesn., god. 40 (1997) str. 247-282 Claes Gränström, zamjenik glavnog ravnatelja Švedskog državnog arhiva, govorio je o zaštiti novih medija i migraciji podataka (Reformatting: préservation of new media and data migration"), iznoseći iskustva Švedskog državnog arhiva. Prema njegovu mišljenju, novi se mediji mogu grubo podijeliti u tri skupine: 1. Elektronički zapisi, 2. Mikrofilm i srodni mediji, 3. Zvučni i slikovni zapisi. Švedsko zakonodavstvo svim vrstama zapisa pristupa na isti način. Isto tako, ne postoji razlika između dokumenata koje čuva ustanova čijim su radom nastali i dokumenata koji se čuvaju u arhivu. Državni arhiv je nadležan za donošenje propisa o zaštiti novih medija u ustanovama stvarateljima i imateljima, o njihovu preuzimanju u arhiv itd. Smatraju daje za uspješno obavljanje ovih zadataka nužno uspostaviti koncept koji će obuhvatiti čitav životni ciklus dokumenta. Arhivsko zakonodavstvo u Švedskoj je vezano uz zakon o slobodi tiska te načelo otvorenosti, što znatno pomaže u radu s novim medijima. Zakon stvarateljima elektroničkog gradiva propisuje obvezu da to gradivo predaju arhivu i sama ta obveza ih prisiljava da ga drže u sređenu stanju. Novi mediji traže drukčiji pristup zaštiti i korištenju. Osobine nosača informacija i tehnološka ovisnost migraciju podataka čine osnovnim konceptom za dugoročno čuvanje i zaštitu. Pored zaštite sadržaja zapisa, nužno je na odgovarajući način zaštititi i "migrirati" autentičnost i vjerodostojnost elektroničkih dokumenata. U okviru druge tematske cjeline uvodno izlaganje naslovljeno Le respect de fonds et la pratique actuelle de l'identification, sélection et description održao je Michel Duchein, počasni glavni inspektor Nacionalnog arhiva Francuske. Uz kratak pregled razvoja samog načela provenijencije istaknuo je njegovo temeljno značenje za arhivistiku kao struku i utjecaj koji je obrada ovog problema imala na njezino formiranje kao samostalne discipline. Prepoznatljiva značajka suvremene arhivistike je, po njegovim riječima, primjena ovog načela u različitim područjima djelatnosti arhiva. Pojam arhivskog dokumenta, a time i sadržaj načela provenijencije od njegovih prvih formulacija u 19. i početkom 20. stoljeća, doživio je nekoliko različitih dorada. Tradicionalna arhivistika (nizozemski priručnik, Casanova, Jenkinson) obično je pod arhivskim dokumentima podrazumijevala završene cjeline neaktivnih dokumenata koje se više neće mijenjati. Suvremena arhivistika se, međutim, bavi prvenstveno otvorenim, promjenjivim cjelinama nastojeći nadzirati proces njihova sukcesivnog rasta. Ona je, isto tako, daleko manje usmjerena na arhivsko gradivo kao na fizičke jedinice: dokument je više apstraktan pojam, nego određena fizička cjelina. Promjene u strukturi i organizaciji uprave i drugih stvaratelja gradiva, njihovoj nadležnosti i djelokrugu, danas su tako intenzivne, daje sve teže, shvaćajući 256