ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)
Strana - 175
D. Pilipović, Čišćenje arhivskog gradiva kemijskim metodama, Arh. vjesn., god. 40 (1997) str. 171-178 Natrijev borhidrid je redukcijsko sredstvo za bijeljenje papira koji sadrži drvenjaču ili lignin. Uklanja svijetle mrlje prilično brzo. Osim što djeluje kao sredstvo za bijeljenje, natrijev borhidrid reducira karbonilne grupe u celulozi do primarnih alkoholnih grupa, koje su potpuno neškodljive za celulozu. Za vrijeme bijeljenja razvija se plin koji površini papira daje spužvastu teksturu, pa je prije bijeljenja poželjno papir isprati i neutralizirati. Prije upotrebe bilo kojeg sredstva za bijeljenje mora se provjeriti kakav će biti njegov utjecaj na podlogu i sredstva kojima je dokument pisan. Primjerice, nijansa okera kod litografija koje su tiskane crnom pločom može izblijediti. Kod crteža je potreban još veći oprez, kao i kod akvarela i tempera s osjetljivim pigmentima. Teško se održavaju i ljubičasti pečati. Tinte, olovke i razni pigmenti gube određeni sjaj, dok su mnoge tiskarske boje stabilne. Akvareli, pasteli ili crteži kredom ne smiju se stavljati u istu kupelj. Organski pigmenti naročito su osjetljivi na sunčano svjetlo i atmosferska onečišćenja. Za pigmente koji kao vezivo sadrže prirodne lakove topljive u vodi, ne koriste se vodene kupke. Da se određeni dijelovi ispitivanih boja ne bi razlijevali, zaštićuju se premazivanjem teksta gumiarabikom, želatinom, šelakom ili terpentinskim voskom. Ukoliko se koriste otrovne kemikalije, uz upotrebu digestora potrebno je dodatno prozračivati prostoriju. Postupak bijeljenja nije uobičajena praksa u konzerviranju i restauriranju arhivskog gradiva i provodi se samo ukoliko se bijeljenjem produljuje trajnost dokumenta i poboljšava čitljivost. Primjenjuje se kada je izvjesno da se osobine papira neće promijeniti te da se neće oštetiti tekst. Tijekom procesa odvijaju se dvije reakcije istovremeno: reakcija između otopine za bijeljenje i mrlje na papiru (što se može vizualno pratiti), te reakcija između smjese za bijeljenje i celuloze. U reakciji s mrljom kemijska svojstva otopine mogu se mijenjati. To se najčešće očituje promjenom kiselosti otopine. Zato se nakon bijeljenja, prilikom ispiranja dokumenta u vodi, pH češće kontrolira. Ispiranje se izvodi u tekućoj vodi ili namakanjem u vodu koja se više puta mijenja. Papir koji ne može podnijeti dulje namakanje u vodi, nećemo bijeliti. METODE ČIŠĆENJA RAZLIČITIH MRLJA Mrlje od prašine najčešće se nalaze na listovima koji strše izvan knjige, a čišćenje se obavlja mehanički ili vodom. Kod papira ručne izrade primjenjuje se čišćenje gumicom, te odstranjivanje prašine mekim kistom ili tamponom vate. U svijetu se koristi tzv. "Absorene wall-paper cleaner". To je tvar slična tijestu, ružičaste boje, a prikladna je za čišćenje većih površina lista. Koriste se i vrećice za suho čišćenje "Opaline dry cleaning bag". Papir industrijske izrade briše se spužvom namočenom u hladnoj vodi ili potapanjem cijeloga lista u vodu. 175
