ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 176

D. Pilipović, Čišćenje arhivskog gradiva kemijskim metodama, Arh. vjesn., god. 40(1997) str. 171-178 Mrlje od vode uglavnom nastaju zbog neravnomjernog vlaženja papira. Odstranjuju se ili smanjuju ravnomjernim ispiranjem dokumenata u vodi. Mrlje od blata sastružu se pažljivo nožićem, a zatim ako je potrebno, očiste vlažnom spužvom. Ukoliko je na papirima industrijske proizvodnje suho blato, ono se može dobro sastrugati nožićem. Ako je papir zbog blata mekan, uranjanje u vodu je riskantno. Takvi omekšali listovi postat će čvršći, a rukovanje njima lakše, ako se operu u smjesi etilnog alkohola i vode. Mrlje od svjetla posljedica su razgradnje lignina. Lignin se razgrađuje pod utjecajem svjetla stvarajući kiseline koje hidroliziraju celulozu i pri tome proizvode obojene produkte. Mrlje od voska otapaju se u većini organskih otapala, ali ne i u vodi. Naslage voska čiste se prvo mehanički, struganjem nožićem, a zatim ugrijanim glačalom preko bugačice. Nakon toga, mrlje se mogu čistiti benzinom, heksanom, toluenom, kloroformom, ugljičnim disulfidom i bijelim špiritom. Stare mrlje od voska rijetko se mogu dobro očistiti. Mrlje od plijesni posljedica su izlučenih produkata njihova metabolizma. Nakupine plijesni prvo je potrebno mehanički očistiti. Potom slijedi mokro čišćenje za koje se koristi etilni alkohol, te metode bijeljenja. Rezultati su nažalost vrlo skromni. Najbolje je provesti preventivnu zaštitu papira kemijskim tretmanima tijekom proizvodnje. U tu svrhu koriste se: timol (dobar fungicid, ali otapa neke tinte), formalin (ne koristi se za kožu i pergamenu), salicilanilid (koristan inhibitor za smeđe mrlje i faxing). Tijekom procesa proizvodnje papira u papirnu pulpu dodaje se klor koji kasnije služi kao zaštita od plijesni. Papiri premazani ljepilom su zbog manje higroskopnosti otporniji prema plijesnima, a oni koji imaju pH od 5,5 do 6 izuzetno su otporni. Mrlje od rđe čiste se 3%-tnom oksalnom kiselinom - uspješnost ovisi o stupnju oštećenja. Mrlje od ljepila najbolje se čiste toplom vodom, a od selotejpa ugljičnim disulfidom ili smjesom toluena i benzena. Na mjestima gdje je prisutan faxing primijećena je povećana količina željeza, a povećana je i kiselost. Takve mrlje mogu se čistiti upotrebom reducirajućeg sredstva, kao stoje natrijev borhidrid u 0,5%-tnoj vodenoj otopini. To sredstvo nije potrebno nakon upotrebe dugo ispirati, a u papiru se deponiraju manje količine lužnatih rezervi natrijeva tetraborata, što pozitivno utječe na trajnost papira. Foxing se može čistiti i oksidansima, primjerice, s 0,1%-tnom vodenom otopinom kalcijeva hipoklorita, ali on se teško ispire s papira. Ostale mrlje na dokumentima najčešće su posljedica nepažnje. Mrlje od životinjskih masti, smola i ulja čiste se otapalima kao što su heksan, toluen, bijeli špirit, 176