ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 173

D. Pilipović, Čišćenje arhivskog gradiva kemijskim metodama, Arh. vjesn., god. 40 (1997) str. 171-178 za brisanje, vatom, krpom, skalpelom ili kistom. Papir mora biti dovoljno suh i čvrst, a ako nije, potreban je poseban oprez kako se ne bi dodatno oštetio sam dokument ili da se nečistoće ne bi fiksirale u pore papira. Mokro čišćenje Mokro čišćenje primjenjuje se nakon mehaničkog čišćenja ili u slučajevima kada ono nije moguće ili ne daje zadovoljavajuće rezultate. Obavlja se vodom, različitim organskim otapalima ili se provodi bijeljenje. Vodom će se ukloniti mrlje od vlage i mrlje topljive u vodi. Prije uranjanja u vodu potrebno je provjeriti stabilnost tinte kojom je dokument pisan. Organskim otapalima čiste se mrlje netopljive u vodi. Izbor otapala ovisi o porijeklu i jačini mrlje te o podlozi. Otapala se nanose mekim kistom ili tamponom vate na poleđinu dokumenta. Postupak se izvodi na bugačici i ponavlja se sve dok se ne postigne željeni učinak. Neuvezan dokument može se uranjati u plitku posudu s otapalom. Pritom je potrebno paziti da tinta (ili boje) nisu topljive u korištenom otapalu, da je otapalo brzo i lako hlapljivo, da ima traženi stupanj čistoće te da se toksična ili zapaljiva otapala koriste uz odgovarajuće prozračivanje i bez prisustva otvorenog plamena. Otapala koja odmašćuju ne koriste se za pergamenu. Za uklanjanje gotovo svih organskih tvari uspješno se koriste: aceton, amil acetát, etanol, industrijski metilni alkohol, petrolej, špirit, izo-propil alkohol, toluen, 1, 1, 1trikloretan, terpentin i bijeli špirit. Organska otapala su hlapljiva, pa ih nakon čišćenja nije potrebno ispirati iz papira, za razliku od raznih kiselina. Bijeljenje se primjenjuje ukoliko čišćenje otapalima nije dalo zadovoljavajuće rezultate. Ovom metodom mrlje ili obojenja na papiru uklanjaju se s pomoću raznih oksidacijskih ili redukcijskih sredstava u cilju poboljšanja čitljivosti teksta ili čišćenja cijele površine lista. Sredstva za bijeljenje koja se najčešće koriste su: natrijev hipoklorit, kalcijev hipoklorit i kloramin-T. Oksidacijski reagensi razgrađuju celulozu, pa je potrebno neizreagirano sredstvo za bijeljenje i njegove razgradne produkte potpuno ukloniti iz papira ispiranjem. Dokumenti se mogu bijeliti otopinama koje sadrže slobodan klor pod uvjetom da ne sadrže drvenjaču niti tvari koje oksidacijom daju obojene spojeve. Također, ne smiju biti pišam ili iluminirani organskim tuševima ili bojom i moraju podnijeti pranje u vodi bar četiri sata, kako bi se uklonilo sredstvo za bijeljenje i njegovi ostaci. Nakon bijeljenja dokumenti se ojačavaju rijetkim ljepilom. Najviše se koriste otopine hipoklorita koje je potrebno prije upotrebe razrijediti vodom. Tijekom bijeljenja natrijevim hipokloritom može doći do bubrenja papira, pa ga treba smjesta izvaditi iz otopine i isprati. Opasnost od bubrenja bit će znatno umanjena ako se dokument prije bijeljenja neutralizira. Kalcijev hipoklorit omogućuje blaže reak173