ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)
Strana - 133
M. Kukuljica, Nove europske inicijative u filmskoj arhivskoj pravnoj praksi, Arh. vjesn., god. 40(1997) str. 119-138 u projektima koji bi mogli biti konkurentni ili pak stvoriti konfliktnu situaciju u odnosu na vlastitu instituciju. Arhivisti neće bez odobrenja: - stvarati vlastitu filmsku zbirku koja se preklapa s filmskom zbirkom institucije u kojoj djeluju, - prihvatiti suradnju u instituciji ili poduzeću koje snabdijeva njegovu instituciju ili kupuje usluge (proizvođači filma), a u svrhu stjecanja financijske dobiti, - sudjelovati u grupi čiji je cilj ostvariti aktivnosti koje su u suprotnosti s interesima institucije u kojoj djeluju. Ovaj Nacrt etičkog kodeksa suviše je usmjeren prema trenutnim problemima u odnosima filmskih arhiva i producenata. Jasno su formulirane obveze filmskih arhiva i arhivista, ali nedovoljno obveze producenata, kao i obveze autora da brinu o filmskim djelima i u tom pogledu daju potrebnu podršku filmskim arhivima koji nastoje, najčešće uz pomoć države i drugih donacija, zaštititi filmsku baštinu, kao dio ukupnog kulturnog naslijeđa. Inzistiranje na integralnosti filmskih djela ili dokumentarnih zapisa bit će uvijek temeljni zadatak filmskih i drugih arhiva, ali u nekoliko poglavlja pridaje mu se posebna važnost, iako je najveća opasnost od uništenja arhivskih dokumenata promjenom društvenih sustava u istočnoeuropskim i zemljama bivše Jugoslavije bitno smanjena. Zbog nedovoljnih financijskih sredstava upravo u tim zemljama filmskom gradivu prijeti fizičko uništenje, i to velikog dijela nacionalnih zbirki zbog neadekvatnih uvjeta čuvanja (velike količine filmskog gradiva na zapaljivoj filmskoj podlozi, proces gubljenja boje kod filmske vrpce u boji, te "sindrom vinskog octa" - acetatna podloga kod crno-bijele filmske vrpce). 6 Imat ćemo sačuvana "integralna" filmska djela, samo što na filmskoj vrpci više neće biti ni boje ni cjelovitih slikovnih i zvučnih zapisa. Poglavlje Obveze prema budućim generacijama zapravo nema pravih mehanizama ili pak ideja kako zajedničkim naporima producenata, autora i filmskih arhiva ostvariti zajednički cilj očuvanja filmskog naslijeđa za budućnost. Ostaje deklarativna obveza filmskih arhiva koji su, posebice u malim zemljama te u zemljama UNESCO i druga međunarodna tijela ne poduzimaju potrebne akcije za očuvanje filmova na zapaljivoj filmskoj vrpci te da bi se dijelovi nacionalnih filmskih zbirki prebacili na nezapaljivu filmsku vipcu. Sve akcije poduzete u povodu stote obljetnice filma, o restauriranju antologijskih djela svjetskog filma od opasnih procesa dekompozicije boje, kao i sindroma "vinskog octa" kod crno bijelog filma, ostale su samo na razini deklaracije. Na dokumentirani prijedlog Hrvatske kinoteke o zaštiti antologijskih djela Zagrebačke škole crtanog filma, nikada nije stigao odgovor. 133
