ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)
Strana - 126
M. Kukuljica, Nove europske inicijative u filmskoj arhivskoj pravnoj praksi, Arh. vjesn., god. 40(1997) str. 119-138 - "svako prikazivanje filma je javno prikazivanje filma i pretpostavlja traženje odobrenja od producenta" i si. Osnovna su to načela svake pravne države koja temelji svoje djelovanje na osnovi međunarodno usvojenih dokumenata, pravila, sporazuma i si. Ali i nazočni eksperti priznaju daje nužno prići pronalaženju "iznimki" koje će omogućiti nesmetani rad filmskih arhiva i korištenje arhivskoga gradiva, a nova pravila treba graditi na dugogodišnjoj arhivskoj praksi. Uvažavanje intelektualnog vlasništva {intelectual property) u skladu s uvođenjem pravnih normi i poštivanjem međunarodnih zakona, konvencija, sporazuma i drugih pravnih dokumenata na području čitave Europe, posebno bi se moralo odnositi na zemlje u tranziciji, koje to do sada nisu činile. Nacionalna zakonodavstva, kad je riječ o primjeni autorskih i srodnih prava, dužna su se pridržavati Bernske konvencije o autorskim pravima, a svaki filmski arhiv s jednakom će brigom prići zaštiti, ali i očuvanju prava vlasništva nad filmskim gradivom nastalim u drugoj državi, jer to znači poštivati međunarodni pravni ustroj te istodobno kulturna dobra drugih naroda. 3 Pravni stručnjaci smatraju daje teško naći bilo kakav pravni izlaz, razmatrajući Sporazum iz 1971. godine, jer je riječ o pravnom dokumentu koji je kao pravovaljan prihvaćen od strane Međunarodnog udruženja filmskih arhiva. Temelj odnosa filmskih arhiva i producenata jest uzajamno poštovanje, korektan odnos i dogovor. Niti zakonski depozit {legal deposit) ne rješava pitanje copyrighta, jer producentska i autorska prava pripadaju stvarateljima pojedinog filmskog djela, pa je uvijek nužan sporazum s vlasnikom ili autorom odnosno autorima filma. Za većinu filmskih stručnjaka nazočnih u Lisabonu ostaje otvorenim pitanje zašto Međunarodno udruženje filmskih arhiva godinama nije iniciralo nove prijedloge ili pak barem nastojalo izmijeniti pojedine članke Sporazuma, posebice one koji se odnose na restaurirano filmsko gradivo i pravo filmskog arhiva na njegovu trajnu pohranu, te filmskih kopija koje su izrađene uz financijsku podršku državnih tijela. Zauzeto je zajedničko stajalište s predstavnicima Udruge filmskih autora (FERA) da treba zajednički djelovati i utjecati na tijela Vijeća Europe i UNESCO-a, da 3 Američko zakonodavstvo strogo kontrolira poštivanje copyrighta i to putem Fédéral copyright officea. Za razliku od europskog zakonodavstva, u američkom su producenti također autori filma. U Europi je autor (pri čemu se uvijek i prvenstveno misli na filmskog redatelja) stvorio određeno filmsko djelo i zaštita autorskih prava započinje 70 godina nakon njegove smrti. U SAD-u zaštita ovih prava započinje od prvog prikazivanja filma. 126
