ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)
Strana - 125
M. Kukuljica, Nove europske inicijative u filmskoj arhivskoj pravnoj praksi, Arh. vjesn., god. 40 (1997) str. 119-138 Ne može se jednako tumačiti spomenuti Sporazum ili ugovor, kako ga već tko zove, početkom sedamdesetih ili osamdesetih godina ili pak na kraju devedesetih godina ovoga stoljeća. Nije posrijedi samo formalno pravno stajalište i pravo nositelja bilo producentskih ili drugih autorskih prava. Pitanje vlasništva filmskog gradiva, bez obzira na ovaj ugovor ili sporazum, posebice u državama u kojima je godišnja proizvodnja filmova sufinancirana sa 60, 80 ili više posto od ukupnog proračuna pojedinog filma od strane države, otvoreno je pitanje na koje će pojedine države, pa i naša, morati pronaći odgovor i dati konačno pravno tumačenje. U izradbi novih stajališta u odnosu prema producentima i problemu trajne pohrane filmskog i drugog audiovizualnog gradiva, nezaobilazna je rasprava o pravima arhiva koji desetljećima čuvaju određenu filmsku građu često bez ikakve naknade, dakle pravo na njeno korištenje i prezentiranje u okviru kinodvorana u vlasništvu filmskih arhiva i to ne samo u znanstvene i obrazovne svrhe, već i u smislu širenja filmske kulture među građanima. Dosadašnji ključni dokumenti o zaštiti pokretnih slika ( Preporuka UNESCO-a o zaštiti pokretnih slika iz 1980) ili audiovizualne baštine (Europska konvencija o zaštiti audiovizualnog naslijeđa, nacrt iz 1996), strategijske su naravi, tj. imaju za cilj privoliti državna tijela da priđu djelotvornijem rješavanju problema zaštite posebno filmske baštine, zbog poraznih povijesnih saznanja o krhkosti ovog medija te o tragičnoj sudbini uništenja ukupnog filmskog naslijeđa (90% u pionirskom razdoblju u prvih desetak godina ovog stoljeća; 60% na prijelazu s nijemog filma u zvučno razdoblje s kraja dvadesetih i početka tridesetih godina, te po prilici isti postotak uništenja nakon napuštanja zapaljive filmske građe i uporabe nezapaljive filmske vrpce početkom pedesetih godina). Stručna mišljenja eksperata za audiovizualno pravo Stručna tumačenja pravnih eksperata, sveučilišnih profesora i poznatih pravnika koji se niz godina bave problemima audiovizualnih prava ( Marc Wehrlin iz Zuri eha, Alain Bernboom iz Bruxellesa) na stručnom skupu u Lisabonu u svibnju ove godine djelovala su kao "sumorna" vizija sadašnjosti i budućnosti u radu filmskih arhiva i suradnji s producentima na zaštiti i prezentaciji filmske baštine, kao dijela ukupne kulturne baštine. Najbolje to ilustriraju neke od rečenica izgovorenih na skupu, poput: - "gospodo arhivisti ako imate kopiju filma ne znači daje imate pravo i prikazati"; - "Copyright je privatno pravo, uvijek pripada nekome"; - "kopija filma bez takvog dobivenog prava ne može se javno prikazivati"; 125