ARHIVSKI VJESNIK 39. (ZAGREB, 1996.)
Strana - 84
Z. Lakić, Mogućnosti primjene međunarodnog standardnog bibliografskog opisa neknjižne građe pri obradi zbirke plakata i letaka u arhivu, Arh. vjesn., god. 39 (1996) str. 75-89 "grafička građa" neobvezatno primjenjuje u opisu kao opća oznaka građe. U bibliografskom se opisu ovaj izraz dodaje iza naslova i stavlja u uglate zagrade, a plakat kao posebna oznaka građe 32 unosi se u skupinu podataka materijalnog opisa. 33 ISBD (NBM) potpuno rješava pitanja formalne obrade nabrojanih vrsta gradiva dok se za dodjelu odrednica potrebnih pri izradi abecednih, stručnih i predmetnih kataloga upotrebljavaju dodatni priručnici. Da bi opis svih vrsta navedenog gradiva bio ujednačen, standard propisuje redoslijed elemenata kataložnog opisa grupiranih u skupine, sustav interpunkcija koje razdvajaju pojedine elemente i grupe elemenata, obvezne izvore podataka, kao i obvezne kratice i druge oznake za sve elemente materijalnog opisa (jezik, pismo, veličina i si.). Gotov kataložni zapis sastoji se od: 1. stručne klasifikacijske oznake i oznake za signiranje gradiva, 2. odrednice za nizanje u abecednom katalogu i 3. bibliografskog opisa. 1. Klasificiranje i signiranje jedinice knjižnog gradiva/arhivske jedinice U međunarodnoj, a i hrvatskoj knjižničkoj praksi, za stručno klasificiranje kako knjižne tako i neknjižne građe, u masovnoj su uporabi Glavne i pomoćne tablice Univerzalne decimalne klasifikacije 34 , iako u njihovoj primjeni postoje brojne teškoće, prije svega u ograničenim mogućnostima da se složeni sadržaj neke publikacije prikaže jednoznačno. Stoga se i dalje primjenjuju i predmetne oznake te se unose u kataložni zapis na kraju bibliografskog opisa. Navedeni UDK sustav zasniva se na podjeli sveukupnog ljudskog znanja i umjetnosti u 9 skupina, a prethodi im nulta skupina za djela općeg značaja. Svakom pojedinom dokumentu, kao nositelju sasvim određenog sadržaja, dodjeljuje se glavni broj iz UDK tablica, koji se potom dijeli na podskupine i pojmovno se razrađuje od općeg prema posebnom, tako da veći brojevi označavaju sve uže pojmove. Glavnom UDK broju kojim je označeno gledište i što je moguće preciznije područje ljudske djelatnosti na koje se odnosi sadržaj dokumenta, dodaju se opći pomoćni brojevi, a ponekad i slova kojima se označavaju: mjesto, vrijeme, jezik i nacionalna kulturna pripadnost. Budući da sve vrste gradiva u arhivima koriste najčešće znanstvenici i to istraživači vrlo različitih znanstvenih 32 ISBD (NBM), n. dj., str. 74. 33 Isto, str. 50-59. 34 Universal Décimal Classification: International Medium edition, english text, FID publ. no 571; ŽIVK.OVIĆ, Jankó. Stručni katalog: Izvod iz Univerzalne decimalne klasifikacije. Zagreb: MH, HBD, 1968; Upute za klasificiranje, signiranje i katalogiziranje neknjižne građe u bibliotekama osnovnih škola i dječjim odjelima narodnih knjižnica, u: BIS: dokumenti, poseban prilog, 21-22 (1988), 25-26, str. 1-11; LASIĆ, Jadranka. Sadržajna obrada nekonvencionalne građe, u: Nekonvencionalna građa u bibliotekama. Zagreb 1991, str. 35-37. 84
