ARHIVSKI VJESNIK 39. (ZAGREB, 1996.)

Strana - 180

Izvješća, Arh. vjesn., god. 39 (1996) str. 175-196 kako se postojeće "rupe" u gradivu mogu informacijski nadoknaditi. Apsolutno se držeći načela provenijencije, ne treba zanemariti niti izradu tematskih inventara, kao nadgradnje primarnih obavijesnih pomagala. Na kraju, autorica je ukazala na vrijednost izrade glosarija s pojmovima iz povijesti uprave, rječnika izdanja bliskih nastanku građe, raznih metričkih pomagala i konkordancija, što sve pridonosi ispravnom čitanju povijesnih izvora. O doprinosu arhiva u fakultetskom obrazovanju, referat je pripremio Leopold Auer iz Beča. Temeljnu zadaću on pritom vidi u povezivanju arhiva i znanstvenog rada. Studenti koji u arhiv dolaze sa znanstvenim projektima, upravo tu, putem kritičke analize izvora, imaju priliku izoštriti svoj znanstveni um. U arhivu oni stječu prisnost s netiskanim izvorima, upoznaju prošlost predmeta svoje studijske grupe, a razumijevanje načela provenijencije koje se u tim istraživanjima stječe, pokazalo se kao izvrsno metodičko sredstvo u fakultetskom obrazovanju. Nažalost, arhivisti često pritom moraju nadomjestiti nedostatke u obrazovanju kod studenata. Važan je i samozatajni savjetodavni doprinos arhivista pri izradi pismenih radova diplomanata i disertanata. Svojim poznavanjem značaja i cjelovitosti pojedinih arhivskih fondova arhivist često utječe na odabir i koncepciju teme. Kako bi mogao uspješno ostvarivati svoju ulogu važne karike u znanstvenom lancu, arhivist mora držati korak s razvojem znanstvenih metoda. To se postiže brigom za obrazovanje samih arhivista. Tu najznačajniju ulogu ima Institut za austrijsku povijest, kao glavni nositelj obrazovnih programa za arhiviste. No, studij arhivistike je zbog intenzivnih obrazovnih postupaka s unikatnim predlošcima, moguće organizirati samo s malim grupama studenata. Nakon ovog izlaganja razvila se kratka diskusija oko pitanja mogu li se unikati i originali koristiti kao didaktičko sredstvo u obrazovnom procesu. C. Thomas je istaknula da ništa ne može zamijeniti značenje originalnih povelja. Opčinjenost unikatnošću važan je didaktički čimbenik u pridobivanju studenata za rad s izvorima. Rad s unikatima valja dakako organizirati s manjim grupama do 12 studenata i pod stalnim nadzorom. Nadalje je u diskusiji istaknuto da se obrazovni proces nikako ne smije odreći izvornika. No, kada se, primjerice, radi na diplomatičkoj analizi isprava, treba svakako koristiti samo kopije.

5 Alfred Ogris iz Celovca osvrnuo se na intrigantnu temu o arhivima i politici. Pritom politiku definira kao zbir svih društvenih interesa, a ne kao stranačku politiku. Arhivi su svojevrsni seizmografi političkih zbivanja, budući da u prijelaznim vremenima naglo raste zanimanje političara za određene povijesne teme. Arhivi tada, iako u ulozi servisa politike, imaju priliku nametnuti svoje stroge kriterije kritičnosti i * Po žustrini ove kratke rasprave zaključujemo, da je diskusija o uporabi originala u obrazovanju s arhivalijama 'kurentna' tema u austrijskim arhivističkim krugovima. 180