ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 95
I. Šustić, Vrednovanje građe novčanih zavoda, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 93-100 obavlja niz poslovnih operacija, a da u isto vrijeme ima svakodnevni uvid u rezultate svog poslovanja po svakom bankovnom poslu. U odnosu na građu organa uprave i drugih sličnih institucija čiji je registraturni sustav utvrđen propisom ili je standardiziran, registraturni materijal novčanih ustanova sadrži daleko više vrsta i oblika dokumentacije, jer obavljanje velikog broja poslova i njihovo praćenje po raznim osnovama zahtijeva vođenje niza evidencija, od krajnje analitičkih do onih zbrojenih dnevno, mjesečno, polugodišnje ili godišnje. Da bismo utvrdili vrste dokumentacije koje u građi pojedine novčane ustanove imaju veću ili manju vrijednost, potrebno je prije svega upoznati njezin registraturni odnosno knjigovodstveni sustav, po kojem se vrši bilježenje poslovnih promjena. U svakom od tih sustava upotrebljava se nekoliko vrsta knjiga koje se međusobno razlikuju po intenzitetu i vrstama informacija. Naime, od toga da li se primjenjuje jednostavno ili dvojno knjigovodstvo zavisi može li se jedna vrsta građe izlučiti, jer postoji neka druga koja ima veću obavijesnu vrijednost ili se neke obavijesti nalaze jedino u toj vrsti građe. Štoviše, i u slučaju primjene dvojnog knjigovodstva potrebno je utvrditi da li je ono vođeno po talijanskom, francuskom, njemačkom, američkom ili nekom drugom sustavu, jer svaki od njih upotrebljava razne evidencije čije se informacijske vrijednosti razlikuju. Kako se radi o velikim količinama građe, izlučivanje svake nepotrebne vrste knjigovodstvene dokumentacije može nam uštedjeti ne malo prostora u spremištu. Još je jedna značajka arhivske građe novčanih zavoda koja se ne može zanemariti, a tiče se mogućnosti njezina korištenja. Konstatirali smo daje interes istraživača za ovaj prevažni izvor gospodarske povijesti do sada bio neiskorišten. Jedan od razloga što se znanost lišava tog značajnog izvora spoznaje je predznanje koje ta građa kao uvjet postavlja pred korisnike. Prije svega to se odnosi na poznavanje terminologije i osnovnih pojmova ekonomske struke, posebno knjigovodstva. Bez mogućnosti razumijevanja ove vrste dokumentacije nije moguća ni njezina uporaba kao izvora. Sukladno tome i arhivisti se nalaze u položaju da prije bilo kakvog pristupanja toj građi, bez obzira da li se radi o vrednovanju ili sređivanju, moraju upoznati osnove računovodstva i to onog razdoblja kroz koje se građa novčane ustanove proteže. Dvojno knjigovodstvo prije 1945. godine u Hrvatskoj, kada je korištena prijenosna metoda, nije jednako onom poslije te godine ili današnjem u kojem se koriste druge metode. Pristup vrednovanju Opći arhivistički princip upoznavanja stvaratelja fonda prije svake obrade njegove građe, u slučaju vrednovanja građe banaka i štedionica postaje posebno važan, jer osim unutarnjeg ustrojstva, što je lakši dio posla, još je bitnije poznavati poslovanje zavoda odnosno prevladavajuće vrste poslova kojima se on bavi, te uloge 95
