ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 87
M. Štambuk-Škalić, Vrednovanje arhivskoga gradiva u osobnim arhivskim fondovima, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 81-91 raspored sačuvati ili će se uspostaviti drugačiji, koji će omogućiti lakše i pravilnije snalaženje u fondu. Da bi se uopće moglo pristupiti radu s arhivskim gradivom u osobnom fondu, arhivist mora kao pripremu za sređivanje najprije proučiti podatke iz literature o osobi koja je tvorac tog fonda. Time stječe uvid u postojeća saznanja o tvorcu fonda u koja će se naknadno uklopiti (ili ih revalorizirati) podaci iz osobnog fonda koji se sređuje. Osim rodbinskih, privatnih, prijateljskih ili neprijateljskih veza s drugim osobama, proučavaju se i cjelokupne prilike i događaji toga razdoblja. Sve su to odrednice koje će usmjeriti pravilno sređivanje, rješavanje nejasnoća i uopće povezivanje raznih događaja i njihovo postavljanje u odgovarajući kontekst. Zatim povijest fonda, raspon godina i sama struktura gradiva daju podatke na temelju kojih će se točno odrediti vrijednost gradiva, donijeti odluka o mogućem izlučivanju ili izdvajanju dijela građe, obaviti sistematizacija te izraditi inventar. Osnovna smjernica za stvaranje strukture inventara je osobitost arhivskog gradiva prisutnog u fondu. Ne može postojati a priori utvrđena shema za sređivanje svih osobnih fondova, nego svaki pojedinačni fond diktira kakav će se raspored uspostaviti. Nakon detaljnog proučavanja arhivist predlaže plan definitivnog inventara s brojem i redoslijedom serija u koje će gradivo biti grupirano i sustav sređivanja kod svake pojedine grupe, serije, podserije."' Arhivist pri tome mora paziti da svoj plan inventariziranja prilagodi i svim kasnijim potrebama i mogućnostima korištenja. Prilikom sređivanja potrebno je osnovati osim samih sadržajnih grupa i serija i veći broj podserija, posebice ako je riječ o osobi koja se bavila političkom djelatnošću ili je sudjelovala u zbivanjima koja obuhvaćaju višeslojne probleme te o njima sačuvala dokumentaciju. Taje grupa spisa tada od najvećeg značenja dok su ostali spisi (o nasljedstvu, imovini i privatna korespondencija; spisi koji su inače izuzetno značajni za obiteljske fondove) po opsegu i po značenju mnogo manji od onih koji se odnose na javni rad. S obzirom da se u najvećem broju slučajeva radi o raznovrsnom materijalu, nije ga moguće svrstati u jednu grupu, jer takvo sređivanje ne bi bilo ni od kakve koristi. Prilikom detaljnog sređivanja također je presudna vrijednost svakog pojedinačnog dokumenta, pa se prema tome odlučujemo za kronološki ili sadržajni redoslijed (za razliku od fondova državnih ustanova u kojima se uglavnom rukovodimo urudžbenim brojem dokumenta). Prema vrsti arhivske građe koja se nalazi u fondu najčešće ju grupiramo u sljedeće serije: I. Beuc, nav. dj., 37. 87
