ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 39
M. Rastić, Razvitak temeljnih načela izlučivanja u Hrvatskoj, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 23-55 2. Kakvo je stanje glede izlučivanja bezvrijednog gradiva najbolje će nam pokazati dopis tadašnjeg ravnatelja Državnog arhiva Hrvatske dr. Josipa Matasovića (krajem 1946.) što gaje on uputio Povjerenstvu za sređivanje gradske arhivske građe NOG Zagreba, kojim poziva rečeno Povjerenstvo da se u svemu (govori o škartiranju) pridržava Naputka (iz 1828 !). Da je tako i bilo, svjedoči nam izvješće direktora Arhiva grada Zagreba dr. Kajfeša upućeno dr. Matasoviću, u kojem se navodi da je od 1945. do 1947. obavljeno ukupno 5 škartiranja po načelima spomenutog Naputka. (Pravilnik o probiranju uredskih spisa, koji se imaju pohraniti u Arhivu grada Zagreba) 11 . 3. Iscrpan elaborat o škartiranju "spisa grada Zagreba" gradskog savjetnika Mirka Stanisavljevića od 7.XI.1945. (Povjerenstvo za škartiranje gradske arhivske građe Državnog arhiva u Zagrebu). 4. Državni arhiv u Zagrebu, br. 213/1946. od 21. svibnja 1946. Povjerenstvo za škartiranje spisa GNO Zagreba. 5. Povjerenstvo za sredjivanje gradske arhivske gradje je 22.XI. 1947. izvijestilo GNO Zagreba daje do sada u pet navrata škartiralo građu prema Naputku od 1828. // Opći zakon o državnim arhivima (donesen 1950) prvi je Zakon koji normira ovu djelatnost na području biv. Jugoslavije. Važno je spomenuti da on ne donosi odredbe koje bi se odnosile na valorizaciju, odnosno na škartiranje gradiva. Zakon govori o zaštiti "povijesnog arhivskog materijala", što je s aspekta pedesetih godina potpuno nejasan termin, posebno za voditelje registratura, dok se pretpostavljalo da arhivski stručnjaci znaju o čemu se radi. Službeno stajalište arhivske službe (objavljeno 1951. u Arhivistu) bilo je "...da je Zakon o državnim arhivama ostavio stručnjacima da oni definitivno odrede koji i kakav materijal treba čuvati" (što bi onda trebala i biti definicija "povijesno arhivskog materijala"). Prihvaćanjem ovakvog stajališta priznat je prioritet čuvanja onog gradiva koje ima trajnu prednost pred gradivom dnevne, prolazne potrebe. Teoretski to može izgledati ispravno, ali se postavlja niz praktičnih pitanja koja Zakonom nisu bila riješena: a) Zakon određuje da valorizaciju gradiva provode isključivo stručnjaci iz državnih arhiva. b) Zakon ne govori o postupku valorizacije, pa prema tome ni o "škartiranju". " Državni arhiv u Zagrebu, br. 33/1945. od 12.X.1945. 39
