ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 270

Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 237-284 VIRI, Objava arhivskih virov, br. 7, Ljubljana 1994. (Izdanje Arhivskog društva Slovenije, 236 str.) - Jera Vodušek-Starič, "Dosje" Mačkovšek Ovaj "dosje" samo je jedan u nizu bezbrojnih dosjea što su ih Ozna, a od 1946. Udba otvorile na teritoriju bivše Jugoslavije, zbog čega je objavljivanje ovoga gradiva jednako zanimljivo i hrvatskim arhivistima i povjesničarima. Iako se dosje vodi pod imenom ing. Janka Mačkovšeka, povjesničarima je odavno jasno da nije riječ samo o osobi čije ime nosi, već mnogo više od toga. Oslikava kako uzavrele političke prilike tijekom II. svjetskoga rata, tako i poslijeratno razdoblje sa svim posljedicama političkih promjena u bivšoj Jugoslaviji. Tek u srpnju 1994. ovaj dosje je "deklasificiran", predan Ministarstvu unutrašnjih poslova Slovenije, dakle, postao je dostupan znanstvenicima-povjesničarima. Za Oznu odnosno Udbu imao je veliko značenje, jer je predstavljao podlogu za mnogobrojne poslijeratne procese i osude predratnih političara, od kojih su mnogi osuđeni i na smrt. Optuženi su najčešće terećeni za kolaboraciju s izbjegličkom vladom u Londonu te za suradnju s britanskom obavještajnom službom. Kao tipičan primjerak tisuća takvih dosjea, znanstveno gaje priredila i objavila dr. Jera Vodušek-Starič. Autorica je u Uvodu (5-14) vrlo temeljito obradila političke prilike u Sloveniji tijekom II. svjetskog rata i u njima ulogu J. Mačkovšeka, vodeće ličnosti slovenskoga dijela Jugoslavenske nacionalne stranke. Kao član predsjedništva Slovenskoga saveza, bio je zadužen za odnose Saveza s javnošću, za poslove Napredne radne zajednice te za pitanja granica. Budući je sakupio i gradivo spomenutih ustanova, značajnih za povijest Slovenije, ne čudi što su povjesničari godinama pokušavali dobiti pristup tom gradivu. Dosje obuhvaća preko 2000 stranica raznolike građe, od koje su povjesničare posebno zanimali Mačkovšekovi zapisnici sa sastanaka slovenskoga dijela Jugoslavenske nacionalne stranke od 1942. do 1944. godine, kao i bilješke s političkih sastanaka vezanih uz osnivanje Slovenskog saveza, koalicije predratnih političkih stranaka i grupa. Iz tih je zapisnika i bilježaka najočitije njihovo neslaganje s komunizmom, zbog čega se nisu niti pridružili narodnooslobodilačkom pokretu, točnije slovenskoj Osvobodilnoj fronti. Smatrajući komuniste protivnicima Jugoslavije, ovi su se liberali tada zauzimali za nezavisnu i slobodnu Sloveniju. Ipak, svi su oni bili protivnici okupatora i okupacije, čvrsto na strani zapadnih saveznika, kojima su nerijetko dostavljali i podatke sasvim vojne naravi. Ironija tim veća, što ih je upravo to najviše teretilo nakon rata, u klimi totalne komunističke anglofobije i vječitog pronalaženja "vanjskih neprijatelja". Samo u ovom dosjeu pojavljuje se oko stotinu osoba, a svih spomenutih je preko šesto. Osim suradnje s engleskom obavještajnom službom, spominjala se i suradnja sa službama savezne vojne uprave u Italiji, Austriji i Njemačkoj te s jugoslavenskom i slovenskom političkom emigraci270