ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 263
Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 237-284 prikupiti i protumačiti stručne nazive s kojima se arhivisti u svom radu susreću. Rezultat je bio terminološki rječnik (Rječnik arhivske terminologije, 1954) koji je obuhvatio oko 400 arhivskih termina, kao metodološko pomagalo za arhivske djelatnike u njihovom radu i pomoć pri sređivanju arhivskog gradiva. Problematikom arhivske terminologije i mogućnostima komparacije na međunarodnom planu bavio se i Međunarodni arhivski kongres održan u Stockholmu i960., na čijem je programu bila i informacija o radu komisije za pripremu međunarodnog rječnika arhivske terminologije. Autor navodi i probleme koji su pratili pripremu Rječnika suvremene arhivske terminologije socijalističkih zemalja, izdanog u Moskvi 1982. (1. dio) i 1988. (2. dio), i međunarodnog rječnika Dictionary of Archivai Terminology iz 1984. Također je objavljen poseban priručnik, kao pokušaj određenja često upotrebljavanih pojmova u slovačkoj arhivskoj praksi (Pohrana, dostupnost i korištenje arhivskih dokumenata, Bratislava 1988), u kojem se navodi 160 pojmova. U skladu sa suvremenim zahtjevima autor zaključuje da je nužno proširenje pojmovlja, pa je zato Češko informatičko društvo, u suradnji s Državnim arhivom, pokrenulo projekt novog terminološkog rječnika, koji bi trebao prikupiti i valorizirati dosadašnje stručne pojmove i uključiti nove, osobito iz oblasti teorije informatike i statistike. Griet Maréchal, voditelj odjela u Glavnom kraljevskom arhivu u Bruxellesu, u tekstu Pristup problematici izlučivanja u Belgiji opisuje belgijsku praksu u ovom važnom arhivskom pitanju. Osnovna teza teksta je da je neizbježno provođenje izlučivanja u samim pismohranama. U Belgiji određuje arhivski zakon iz 1955. u članu 5 da Državno vijeće, državna i lokalna uprava i sudovi ne smiju uništavati spise bez odobrenja glavnog arhivara kraljevstva, imenovanog u Glavnom kraljevskom arhivu. Od te odredbe izuzeti su vlada, kabineti ministara i zakonodavnih organa (senat i narodna skupština), gradska i regionalna vijeća. Član 2 arhivskog zakona bavi se izlučivanjem dokumenata u državnim arhivima, za čije izlučivanje je potrebna i suglasnost odgovornih organa ili osoba koje su gradivo predale arhivu. Na osnovi toga zakona osnovana je u Glavnom kraljevskom arhivu služba inspekcije, čija je zadaća provedba arhivskoga zakona, izrada metodičkih studija i uputa za sređivanje novopreuzetog gradiva, uređenje stručnih knjižnica i oblikovanje odjela za izdavaštvo. Problematika vrednovanja arhivskog gradiva je veoma složena i u ovom tekstu autor se ograničava samo na postupak izlučivanja, opisujući metodu koja se u Belgiji primjenjuje na izlučivanje spisa općina, okružnih povjerenstava i pokrajinskih organa te gradiva pravosuđa. Autor opisuje "plan škartiranja", sistematizirani popis svih vrsta spisa nastalih u određenoj instituciji. U takvoj listi za svaku vrstu se određuje 263
